Američka medijska jesen

"Svi mi na ovom dugom putu idemo u nepozanto." Philip Bennett, direktor DeWitt Wallace centra za medije i demokratiju na Duke univerzitetu u Sjevernoj Carolini (SAD) pozdravljajući prisutne odmah jasno kaže: "Branša je u potrazi za svojom budućnosti ili tačnije rečeno, u potrazi je za modelima koji će joj omogućiti da prežive." Bennett je dugo vremena bio jedan od vodećih ličnosti u listu Washington Post i zna da je odlučujuće pitanje 'kako dobiti novac, koji upravo gubimo?' On pri tome prije svega misli na velike, stare institucije novinarstva. Ako želimo dobiti odgovore, moramo dakle otići u Washington i New York.

Budilica za sve

New York Times Tower se uzdiže 300 stotine metara iznad grada - transparetni stub od stakla, željeza, keramike i aluminija. Na jednom od spratova gdje su smještene redakcije, na pola puta između Midtown Manhattana i neba, ovaj list je svojim mnogobrojnim dobitnicima Pulicerove nagrade posvetio jedan počasni zid na kojem se nalaze uokvirena podsjećanja na 100 - godina konstantnih vrhunskih novinarskih dostignuća. No, digitalni svijet se više ne da uokviriti. "Treba nam više internet-korisnika kako bismo kompenzirali gubitak čitatelja štampanog izdanja", kaže Lydia Polgreen, zamjenica urednice međunarodnog deska New York Timesa. Na Philipa Bennetta to djeluje kao eho. Lydia priča kako je kao dopisnica za područje Azije i Afrike otkrila ogromnu ulogu koju imaju društveni mediji i to u vremenu kada se u sjedištu New York Timesa u New Yorku na temu Twitter odmahivalo rukom.

"Mi novinari u budućnosti moramo izgraditi sopstvenu bazu čitatelja, drugačije ne ide." Ona ukazuje da u međuvremenu više korisnika sadržaje Timesa prati preko mobilnih uređaja nego preko kompjutera.

U međuvremenu je NYT u ulozi prethodnika kada je u pitanju digitalni preokret u klasičnim štampanim medijima. Nezvanični "Innovation Report" (izvještaj o inovativnosti) u branši postao budilnik za sve koji se još nisu oprostili od istina starog medijskog svijeta. Jedan mladi tim sopstvenoj medijskoj kući 'prepisuje' "digitalni rok". Njihova strategija glasi: digitalna produkcija i distribucija moraju imati prioritet", i to "bez obzira na ograničenja novina. Posljednji korak je da se postojeće digitalno izvještavanje pripremi za sutrašnje izdanje lista." Do sada "sveto" štampano izdanje pri tome igra još samo sporednu ulogu. Facebook zamjenjuje kiosk u kojem se mogu kupiti novine.

Pejzaž u tranziciji

Nekoliko blokova dalje prema jugu i Greg Veis intenzivno razmišlja o tome kako da u 21. vijeku spasi jedan tradicionalni list. The New Republic je jedan politički i kulturni magazin, ljevičarsko-liberalni koji se bavi istraživačkkiim novinarstvom i koji je odskočna daska za mnoge novinare. Mali redakcijski tim Republica je znatno mlađi od svojih čitalaca i zna da će budućnost zavisiti od digitalnog nastupa. "Mora nam poći za rukom da pronađemo sopstveni ton, sopstveno raspoloženje. Isto kao što i jedan DJ na zabavi pušta dobru muziku."

Naš izlet se pokazuje kao putovanje kroz pejzaž koji je u tranziciji. Upravo bi bogatstvo koje je Jeff Bezo stekao sa Amazonom na digitalnom tržištu, trebalo spasiti veliki, stari Washington Post, nakon godina strmoglavog pada. Karin Brulliard iz međunarodnog deska potvrđuje da ekipa konačno gleda naprijed. Njoj je također jasno da nestaje klasiično poslovanje objavljivanje oglasa, da rastu gubici i da još niko nema rješenje.

Jedini sa štampanim izdanjem

Kratko nakon naše posjete listu Washington Post branšu je iznenadio Facebook: broj korisnika se povećao na 1,35 milijardi, prodaja reklama cvjeta. Za to postoji i čvrst razlog: preko 30 odsto odraslih u SAD vijesti u međuvremenu pronalaze na Facebooku. To je potencijal koji klasične informativne medije sve više stavlja pod pritisak. U uredu u New Yorku nam pokazuju jedan zid koji zajednički osmišljavaju svi uposleni (naziv: Napiši nešto!). Lijepa metafora: svaki pojedinac se s onim što je napisao stapa sa cjelokupnim, velikim, zajedničkim grafitom. To je potpuna suprotnost usamljenim Pulizer-herojima koji su uokvireni gore u tornju.

Jedna od pogodnosti koje ja kao 'medijski drugar' na Duke univerzitetu mogu podijeliti sa studentima je dnevni primjerak New York Timesa. Svaki dan ga uzmem iz i kutije i čitam ih za vrijeme doručka ili ručka. U jednom trenutku sam zapazio dok sam se kao Evropljanin borio sa nebičnim izduženim formatom lista da sam u prostoriji jedini koji čita štampno izdanje lista - ostatak je imao uperen pogled na MacBooks, tablete, pametne telefone. Nikada se nisam osjećao starije.

Duke Media Fellowship ( "medijska družina" ) je jednomjesečni boravak studenata u DeWitt Wallace centru za komunikacije i žurnalizam na Duke univerzitetu u Sjevernoj Carolini (SAD). Svake godine iz Njemačke u SAD odlaze četiri novinara (medijska drugara, orig. engl. media fellows) na Duke univerzitetu gdje prate manifestacije i predavanja i tokom kojeg mogu raditi na svojim istraživačkim projektima i slijediti svoje interese.