1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Američki mediji i sloboda štampe

Danas je svjetski dan slobode medija. Upravo rat u Iraku je pokazao da i zapadna društva pokazuju svoje slabosti u radu medija, te da su novinari podložni političkim pritiscima. Osvrt Daniela Scheschkewitza.

Američki ministar odbrane Rumsfeld i Pentagon pokušavaju da utiču na novinske izvještaje iz Iraka

Američki ministar odbrane Rumsfeld i Pentagon pokušavaju da utiču na novinske izvještaje iz Iraka

Ratna vremena su teška za slobodno i kritično novinarstvo. To važi i za SAD gdje je sloboda štampe zagarantovana ustavom. Primjer prvi: američki ministar odbrane Donald Rumsfeld. On je poznat po svojim pokušajima da izvještaje novinara usmjeri u pravcu koji njemu odgovara. Prilikom invazije na Irak su novinari jašući na tenkovima zajedno s američkim vojnicima izvještavali u stilu Johna Wayna. Reporteri su ipak bili prisiljeni da igraju strogo po pravilima Pentagona. Recept je upalio i rat je sa ekrana izgledao kao spektakl za milione gledalaca. Godinu dana poslije, kada s ekrana stižu slike o novim incidentima u Iraku, izvještaji u medijima postaju za Donalda Rumsfelda razlog napada na novinare.

"U nasilnom okruženju potrebno je mnogo hrabrosti da se zastupa red i mir, te da se bori za slobodu i uspostavu ispravnog društvenog poretka. U Iraku postoji mnogo ljudi koji na tome rade, ali o tome nema izvještaja u novinama. Izvještava se samo o kritičarima i počiniocima zlodjela. "

Ali, novinari u Americi nisu ni izbliza tako kritični kao što to sugeriše Rumsfeld. Početkom aprila mjeseca su u Faludži masakrirana četvorica Amerikanaca, a gomile je oskrvnavila njihove leševe. Malo je bilo novina koje su objavile te slike. Medju onima koji su ih objavili je bio list Chicago Tribune. Jedan od izdavača tog lista, George de Lama, kaže da je to izazvalo brojne proteste.

"Većina čitalaca je bila veoma uzbudjna i smatrali su da je bilo dovoljno objaviti samo vijest o tome. Neki su kritikovali da bi te slike mogle povrijediti članove porodica ubijenih ili ostaviti posljedice na njihovu djecu. kritike smo shvatili ozbiljno, ali smo na kraju zaključili da bi bilo gore ne pokazati te slike, jer to je ono što se tog dana desilo. "

Bilo bi nepravedno govoriti o otvorenoj cenzuri u Americi, ali se stvara utisak da na rad medija utiče ono što čitaoci ili gledaoci očekuju da vide ili interesi izdavača. Primjer za to je odbijanje jedne javne tv mreže da prikaže reportažu novinara kuće ABC, Teda Koppela, koji je htio da objavi imena svih 700 poginulih Amerikanaca u Iraku. Za jednog od veterana novinarstva, Daniela Schora, nije slučajnost da se takve emisije sprječavaju.

"Nikako da se oslobodim sumnje da američkom predsjedniku Bushu, koji nijednom nije posjetio grob nekon američkog vojnika poginulog u ratu u Iraku, nije u interesu da mrtvi dobiju medijsku pažnju jer rat ni izbliza nije završen prvog maja prošle godine. "

U to se uklapa i direktiva Pentagona da se ne prikazuju kovčezi poginulih vojnika. Kada je jedna službenica pogrebne firme napravila takvu fotografiju, bila je odmah otpuštena. Razlog je bio taj što je list Seattle Times odmah objavio tu vrlo rijetku sliku.

  • Datum 03.05.2004
  • Autor Daniel Scheschkewitz
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AVGy
  • Datum 03.05.2004
  • Autor Daniel Scheschkewitz
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AVGy