1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Američko-njemački odnosi nakon ponovnog izbora Busha

Verica Spasovska5. novembar 2004

Američki predsjednik George W. Bushje nakon ponovnog proglašenja predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država skicirao plan svojeg novog mandata. Prema njegovim riječima, borbu protiv terora i ostvarenje demokratije i svjetskog mira želi sprovesti sarađujući sa Evropljanima. Komentariše Verica Spasovska.

https://p.dw.com/p/AVAk
Gerhard Schröder i Georg W. Bush
Gerhard Schröder i Georg W. BushFoto: AP

Istraživanja javnog mnijenja su davno pokazala da bi rezultat predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, bio drugačiji da su Nijemci mogli glasati. Većina Nijemaca bi u Bijeloj kući radije gledala demokratskog izazivača Johna Kerrya. Stari i novi predsjednik Bush je bio sve drugo osim poželjnog kandidata.

Ali nisu Nijemci odlučivali na ovim izborima. Sada pitanje glasi: Prema čemu da se usmjere ”stara” Evropa i Nijemci u njoj tokom slijedeće 4 godine.

Jedno je jasno: ponovni izbor Busha za transatlanske odnose znači nastavak dosadašnje politike. Hladni ton koji već 3 godine određuje njemačko-američke odnose bi mogao stati. Možda je nekom Bushovom protivniku pao kamen sa srca jer zna s kim ima posla. John Kerry bi svojim multilateralizmom razvio drugačiji odnos sa svojim transatlanskim partnerima. To George W. Bush sa svojim samostalnim vanjskopolitičkim odlukama nije činio.

Fundamentalne razlike o ocjeni rata u Iraku će i dalje postojati u Berlinu i Washingtonu. Ali ipak se može primjetiti da te razlike nisu toliko principijelne kao prije godinu dana. Crveno-zelenoj vladi je u međuvremenu postalo jasno da ne može stajati po strani, ako se u buduće Ujedinjene nacije više angažuju u Iraku kako bi rasteretile SAD. Čak i u redovima CDU/CSU se tokom posljednjih godina promijenio stav: Što duže traju rat, nasilje i haos toliko su tiši oni koji su u početku glasno branili američku politiku prema Iraku.

Uprkos svim razlikama o ocjeni aktuelne američke politike prema Iraku ponovo je izražen pogled da Njemačka i Sjedinjene Države pripadaju zajednici koja dijeli iste vrijednosti. Dok Evropljani ne budu u stanju razviti se u vojnu supersilu dotada će morati prihvatati odlučnost i spremnost na djelovanje jedine supersile, Sjedinjenih Američkih Država.

Istovremeno je krajnje vrijeme da Evropljani odlučnije pronađu zajedničku riječ u vanjskoj politici. Bilo bi naravno idealno kada bi se transatlanski partneri dopunjavali a ne proturječili jedni drugima. Iskustvo uči da prava moć izrasta iz partnerstva, a ne iz konkurencije.

Ukoliko ostane tako da Washington međunarodne dogovore i sporazume ne smatra dovoljno važnima i ako Bush i dalje bude radio onako kako on sam misli da je najbolje, bit će skoro nemoguće premostiti provaliju s obje strane Atlantika.