1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Albansko (ne)suočavanje sa diktatorskom prošlošću

Neue Zuercher Zeitung piše o tome da u Albaniji skoro uopće nije provedena lustracija. No nedavno je donesen novi zakon koji bi trebao rasvijetliti dešavanja u ovoj zemlji tokom komunističke diktature.

default

Otvaranje akata bi trebalo rasvijetliti brojne sudbine Albanaca u komunizmu

„Jedan cijeli narod je živio u strahu. Ovisno o količini paranoje diktatora – paranoja mu je istodobno bila intoksikacija i inspiracija – direktive su pooštravane ili ublažavane. Nakon svakog otkrića neprijateljskih aktivnosti u partiji i upravi dolazilo je do njihovog pooštravanja. Pri tome su metode državne sigurnosti bile sve rafiniranije. Rečenica Envera Hodže: „Uposlenici tajne službe su radnici partije, oni su politički radnici i ništa više“, postala je program političke policije. Nasljednik Envera Hodže, Ramiz Ali je dalje razvio ovaj sistem. U posljednjim godinama diktature tajna služba je brojala 110.000 službenika, poslušnih vojnika partije koji su služili sa najdubljim ubjeđenjima. Oni su birani po striktnim kriterijima, do tri generacije unatrag porodične istorije provjeravana je odanost sistemu. Sa direktivama, poput one iz 1986. godine, kada je uvedena „tajna od posebnog značaja“, Ali je prevazišao čak i Hodžu. Radilo se o „smrtnoj listi“ albanskog Ministarstva unutarnjih poslova i tajne službe, i to o osobama koje „u slučaju rata trebaju biti prve eliminirane“. Cilj su naravno bili politički protivnici“, piše Neue Zuercher Zeitung.

Die Betonbunker sind Zeugen des Kommunismus in Tirana, Albanien

Betonski bunker u Tirani - Podsjećanje na komunizam

Uništeni životi i snovi

„U godinama diktature albanska tajna služba je imala nevjerojatno veliki broj dosijea – koliko tačno, ne zna niko. Bili su to do danas tajni papiri koji su Albancima donijeli neizmjernu patnju. Prema navodima „Albanskog instituta za lustraciju komunističke prošlosti“ u Tirani u vrijeme diktature u zemlji je pogubljeno 6.027 Albanaca, pri čemu je broj onih koji su smaknuti bez sudskog postupka nepoznat. 34.135 osoba je završilo u zatvoru iz političkih razloga, 984 je preminulo u tamnicama u koje međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava tokom diktature nisu imale pristup. 59.009 Albanaca je bilo deportirano i internirano, 7.022 je preminulo u radnim logorima i zatvorima. Brojni ljudi do danas ne znaju da li njihovi bliži ili dalji rođaci imaju grob ili ne. Iza ovih brojeva stoje rastrgani životi, uništeni snovi. Patnja ljudi i njihovih nasljednika pada teško i još uvijek unosi podjele u albansku javnost. Obje strane su međusobno suprotstavljene: Žrtve ne žele osvetu, one samo žele da se tadašnji počinitelji javno ispričaju i preuzmu odgovornost. No oni ne pokazuju da su svjesni krivice jer smatraju da su samo izvršavali „naredbe“…Sada bi konačno jedan zakon trebao unijeti svjetlo u zle tajne poslove bivše tajne službe. U okviru prava na slobodni pristup informacijama, te shodno tome dokumentima bivše tajne službe Socijalističke narodne republike Albanije trebalo bi biti regulirano otvaranje tajnih akata“, piše NZZ. List navodi da postoje brojna otvorena pitanja kada je riječ o ovom zakonu i bivšem vremenu kojima bi se trebalo pozabaviti albansko društvo. „Ipak reakcije na usvajanje ovog zakona su bile od suzdržanih do letargičnih. Čini se da nije mnogo onih koji su zabrinuti zbog lavine istina koje bi mogle izaći na vidjelo. Ili se možda ipak naslućuje da na osnovu materijala, koji je preostao, do jedne takve lavine uopće ne bi moglo doći. Akti, ili bolje rečeno manjkavi akti su teško naslijeđe Albanije. Albansko društvo se još nikada ni na koji način nije otvorilo prema lustraciji tamnog poglavlja u svojoj istoriji jer se mladi još nikada nisu odvažili da suštinski dovedu u pitanje svijet svojih očeva i djedova. Predstojeće otvaranje akata trebalo bi obnoviti historijsko sjećanje Albanaca. Pouka iz diktature bi morala biti da se krhka demokratija treba štititi i cijeniti. Ipak na otvaranje akata nakon 25 godina ne treba gledati previše optimistično. Albansko historijsko sjećanje je uvijek bilo nepotpuno i podijeljeno i to će ostati tako", ocjenjuje NZZ.

Deutschland Krisentreffen in Berlin

Holande, Merkel i Juncker nakon sastanka u Berlinu

Pritisak na Grčku

Njemačka štampa komentira samit Francuske, Njemačke i predstavnika ECB i MMF u Berlinu posvećen Grčkoj.

„Povjerioci vrše pritisak na Grčku“ – naslov je objašnjenja aktuelne situacije koje je objavio list Berliner cajtung: „Na iznenadnom noćnom samitu u Berlinu, kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Fransoa Oland su se lično pozabavili traženjem izlaza iz grčke krize. Rezultat samita bi trebalo da bude poslednja ponuda Atini koja bi primorala grčku vladu da prihvati uslove EU – ili da napusti evrozonu.“

„Na sastanku sa predsjednikom Evropske komisije Žan-Klodom Junkerom, kao i predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Evropske centralne banke (ECB), Kristin Lagard i Mariom Dragijem, u noći između ponedjeljka i utorka su glavni zajmodavci usaglašavali svoje pozicije. Poslije toga je rečeno da je nacrt novog dogovora o pomoći i reformama skoro završen. Ako bi se oko toga sve stane složile, to bi značilo da je otvoren put za dalju pomoć evrozone i MMF-a od 7,2 milijarde evra. A već u petak (5.6.) Atini ističe rok za isplatu dijela duga od 300 miliona evra.“

Neue Zuercher Zeitung piše da je „Grčka – demokratija koja funkcioniše. Zato ta zemlja ima pravo da suvereno odlučuje o svojoj budućnosti. A da li će ta budućnost biti u evrozoni ili van nje, o tome ne smije i ne treba da odlučuje ni Evropska centralna banka ni Međunarodni monetarni fond. Isključivo pravo odlučivanja o tome ima grčka demokratski izabrana vlada pod vođstvom Sirize. I ako taj radikalnosocijalistički pokret više neće da se pridržava pravila monetarne unije, onda tu želju treba poštovati i osloboditi zemlju članstva u evrozoni. Jer, u pravu na samoodređenje je sadržano i pravo na propast“.

Preporuka redakcije