1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Albanci nisu jedinstveni kao što se misli

Nemiri u Makedoniji tokom parlamentarnih izbora pokazali su da je još prerano Balkan posmatrati kao region u kome je uspostavljen dugoročni mir i da Albanci nisu toliko jedinstveni kao što se misli.

default

Brojne različitosti stoje Albancima na putu za ujednjenjem

List „Frankfurter Allgeimenie Zeitung“ piše:
„Često se zaboravlja da albanska i srpska manjina živi u skoro svim zemljama bivše Jugoslavije. Od skoro šest miliona Albanaca na Balkanu, polovina njih živi van Albanije.

Čak i izvan Balkana već godinama postoje stotine albanskih kolonija, kao recimio na Siciliji ili Kalabriji. Albanci na Balkanu su manje jedinstveni nego što se misli. U Crnoj Gori, najmanjoj državi bivše Jugoslavije prema popisu stanovništva iz 2003 godine živi 48 hiljada Albanaca, dakle oko sedam odsto od ukupnog broja stanovništva.

Većina njih lojalna je crnogorskoj državi i do sada je glasala za Demokratsku partiju socijalista premijera Đukanovića. Đukanović je rano spoznao da mu je potrebna podrška manjina za uspješno vođenje politike odvajanja od Beograda. Za razliku od Crne Gore, Albanci na jugu Srbije bojkotuju srpsku državu u skoro svim segmentima, a vođa Albanaca u Makedoniji Ali Ahmeti važi kao zagovornik ideje ujedinjenja svih Albanaca u jednu državu. Regionalne vođe Albanaca imaju često različite interese.

Većina njih ima moć tek u nekoliko sela. Sve te različitosti stoje na putu Albancima da se okupe ispod zastave „Velike Albanije“ ili „Velikog Kosova.“ Jedino ako ne dođe neki novi lider koji će ujediniti Albance, jedan novi Skenderbeg.

Međunarodna konferencija UN-a o hrani koja se održava u Rimu danas je također jedna od tema tema pisanja njemačke štampe. „Koelnische Rundschau“ piše:

„Jedan od najvećih skandala u istoriji čovječanstva je taj da u 21. vijeku, u svijetu gladuje čak 860 miliona ljudi, dakle svaki osmi stanovnik zemlje. Razlozi za to su raznovrsni. Postoje određeni diktatori kao što je predsjednik Zimbabvea Robert Mugabe, koji je ovu nekada naprednu zemlju gurnuo u krizu glađu samo da bi održao svoju moć.

Drugi razlog su klimatske promjene koje već sada dovode do drastičnih promjena u proizvodnji hrane. Treći razlog su prirodne katastrofe koje dugoročno ugrožavaju žetvu i mijenjaju zemljište za uzgoj biljaka.

Pored svega toga postoje i bogate zemlje kao što su zemlje članice EU, koje da bi podržale razvoj sopstvene poljoprivrede, subvencioniraju određene poljoprivredne grane tako da poljoprivrednici iz zemalja trećeg svijeta uopšte ne mogu biti konkurentni na svjetskom tržištu. Sve to čini se na štetu onih najsiromašnijih. To je sramota i skandal,“ zaključuje komentator lista „Kolnische Rundschau.“