1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Albanci ne znaju srpski, Srbi još manje albanski

6. juli 2012

Po Ustavu, albanski i srpski jezik su zvanični na cijelom Kosovu. Šta, međutim, o srpskom jeziku misle mladi Albanci, a šta Srbi o albanskom? I šta bi trebalo uraditi da se razbiju jezičke barijere?

https://p.dw.com/p/15SCC
Foto: picture-alliance/dpa

Mladi Srbi, južno od Ibra, iz dana u dan su sve pragmatičniji. Shvataju da je poznavanje albanskog prednost, ali i nužnost kako bi opstali, trgovali ili našli posao u kosovskim institucijama. Damir Stoiljković iz Štrpca, student treće godine istorije na univerzitetu u Mitrovici, ne zna albanski, ali volio bi da ga nauči:

„Ja bih se prijavio kada bi se organizovali kursevi (albanskog). Na taj način, prvo unapređujem sebe kao osobu, a kao drugo, to je za posao u budućnosti jako bitno. Jer ako danas znaš srpski, engleski, albanski – posao ti je 95 odsto zagarantovan“, smatra Stoiljković.

Slično misli i Dejan Vlajković, radnik u novoformiranoj opštini Klokot. Njegov, ali i albanski većine njegovih sugrađana nije dovoljan „ni za elementarnu komunikaciju“. Sa druge strane:

„Albanci su mnogo više zainteresovani za učenje srpskog jezika i mnogo bolje govore srpski, nego mi albanski. Koliko sam upoznat kurseva (albanskog) nije bilo. Ne postoji neko posebno interesovanje za to. Sve ovo što se dešava i ljudi koji poznaju albanski, to je samo njihova dobra volja da nauče taj jezik“ kaže Vlajković.

Kod imena Kosova razlika je samo u jednom slovu
Kod imena Kosova razlika je samo u jednom slovu

Spasa Andrejević se prije desetak godina među prvima vratio u Novake kod Prizrena. Zaposlen je u opštinskoj kancelariji za zajednice. „Ja mislim da jako dobro poznajem albanski i ponosim se zbog toga što znam. Još učim i usavršavam ga, zato što je to potrebno. Ne samo zato što živim ovdje – gdje god da sam. Koliko jezika znam, toliko vrijedim“ ističe Andrejević.

„Dovoljni su mi albanski i engleski“

I Albanci različito razmišljaju o poznavanju srpskog jezika. Najveći broj mladih ga ne govori, a stariji su ga svojevremeno naučili u vojsci, na poslu, preko sredstava informisanja ili školi.

„Srpski jezik znam malo: 'Dobar dan – kako si'. Naučio sam to u Crnoj Gori kada sam bio u izbjeglištvu za vrijeme kosovskog rata. Ukoliko mi zatreba naučiću ga. Ali Srbi su izvršili genocid nad nama Albancima“, reči su Aljbana Krueziua, srednjoškolca iz Dečana.

„Ne vjerujem da treba da naučim srpski jezik. Zna se šta su nam uradili Srbi i zašto bih učio njihov jezik? Dovoljni su mi albanski i engleski“, kaže Adem Kuči, student druge godine Fakulteta za biznis u Peći.

„Mislim da treba da znam srpski. Treba da ga učimo i u školi i na fakultetu. Kada završim studije radiću u nekoj informativnoj kući, a ne znam srpski ili druge slavenske jezike. To neće biti dobro. To je veliki minus za mene. Ali nisam imala priliku da ga naučim ili da se susrećem sa srpskim jezikom“ tvrdi Ljiridona Krueziu iz Uroševca, studentkinja žurnalistike na univerzitetu u Prištini.

Zadatak za Ministarstvo obrazovanja

Sociolog Ismailj Hasani, korijene takvog stanja vidi u događajime devedesetih godina prošloga vijeka i raspadu bivše Jugoslavije. Po njemu, postoji otpor i kod jedne i kod druge zajednice za izučavanjem „onog drugog“ jezika. On smatra da su za takvo stanje dodatni problemi i:

„Nesuglasice između prilagođavanja plana i programa Ministarstva za obrazovanje Republike Kosova sa jedne strane i ono što plan Marti Ahtisarija omogućuje entitetima – da imaju nastavu na svojim maternjim jezicima. Nema prilagođavanja nastavnih planova i programa. Tu treba da ispune svoje zadatke institucije, škole, a to je zadatak Ministarstva za obrazovanje Republike Kosova“, zaključuje univerzitetski profesor.

Autor: Refki Alija

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić