Al je slep ovaj svet

Vjerovatnoća da je za volanom bio muškarac ogromna je, jer ipak muškarci češće pišaju pored šolje, a ovaj primjer parkiranja nekako najviše tome sliči. Samo bi mozak patrijarhalnim povlasticama zaustavljen u ranom razvoju mogao biti ovako nesvjestan tuđih prava i potreba. Samo dijete koje misli da su plemensko i plemenito sinonimi može ovako ignorisati grad kao zajednički prostor.

A može jer nije sam, jer je većina takva. I sjedeći policajac nekoliko metara udaljen nije vidio ništa po sebe opasno i uvredljivo u ovom ataku na zakon. Zašto bi u uniformi reagovao na nešto na šta ne bi u civilu? Uostalom, njegova je dužnost da brani ambasadu; zapravo je super da se megane parkirao ovako, dalje od njegovog rejona; ako je bomba unutra, i eksplodira, šteta će biti manja.

Pa nismo Švabe, da nas se linijama uvodi u red

Kad čovjek pogleda oko sebe njegovim očima, nije retardirano ovako parkirati; retardirano je zbog toga se nervirati. Bosna je ovo, hej! Zemlja Dobrih Bošnjana. Ko zna šta je vozača naćeralo da nagazi malo liniju. Žurilo se čovjeku, možda je bolesnom djetetu trčao po lijek, možda ga je nužda poćerala... U čemu je uostalom problem? U tome što nije poštovao linije na asfaltu? Pa nismo Švabe, da nas se linijama uvodi u red. Neće oni nama nametati svoja pravila i svoje običaje! Jebala ih njihova Evropa, njihov red i njihovi standardi, i njihove vize, i njihove gej-parade, i njihov visoki predstavnik. Ovo je Bosna, hej! Ovdje ljudi još uvijek nisu ubijeni u pojam, ovdje se još uvijek zna za čojstvo i merhamet, ovdje muškarci još pišaju stojeći! (Bajdvej, iz aviona se vidi da je ove linije iscrtao nečiji tal a ne saobraćajna pamet!!)

Znaju samo da jači tlači

Tako razmišlja Dobri Bošnjanin, koji se i za dušu jagnjeta pomoli prije nego mu rebra oglođe, mudrac koji je od svih voćki s drveta spoznaje okusio samo jabuku ispečenu u prasećoj njušci. Buntovnik i galamdžija vjekovima treniran da vlastiti kukavičluk, kad postane nepodnošljiv, preimenuje u dobrotu.

Zato Dobri Bošnjanin ne misli da je kukavičluk tolerisati sljepilo vozača - sljepilo koje jednako ne vidi ni linije na asfaltu ni boje na semaforu - sljepilo ubija djecu na pješačkim prelazima, porodice u jeftinim autima, bicikliste i motoriste koji ne voze ni krajem ni sredinom, nego nako. On poštuje bol unesrećenih, ali razumije i krivca koji nevino sliježe ramenima i pravda se nesretnim slučajem; jer, ako ćemo pravo i pošteno, nije bilo zle namjere u prebrzoj vožnji mimo razuma i pravila.

S tim sljepilom za zakon, za druge i za budućnost izlazi većina Dobrih Bošnjana na izbore i glasa za sebi slične: za bahate, neobrazovane, neodgovorne, ali Dobre. A Dobri su jer liče, jer su svojta, jer ne znaju za bolje. Jer ih škola nije ničemu naučila, osim da jači tlači, a jači je u demokratiji, jel tako, onaj u većini. Međutim, u zemlji podijeljenoj na tri polovine najmanje dvije su trećine građana uvijek u manjini; ako je to demokratija, onda je Hitler humanista. Ali humanizam nije prioritet škola čiji se obrazovni programi mogu sažeti u tri riječi - zavadi pa navadi.

Od ljudi nastaju majmuni, a neznanje je moć u Bosni

Nema mnogo razlike između ovako parkiranog megana i načina na koji Univerzitet obilježava vjerske praznike: praznik većine je neradni dan za sve, a praznik manjine - samo za manjinu. Nauka hramlje u hramu nauke. Darvin je satjeran u ćošak: svjedoci smo kako od ljudi nastaju majmuni. Ne isplati se ispravljati kičmu tamo gdje se puzanjem najdalje stiže. Neznanje je moć! Budućnost u ovoj državi u rukama je slijepaca. Ne onih koji sada varaju i pljačkaju svoje birače, nego onih koji škole štancaju da sutra glasaju za iste. Koje boli duša za svoje, a uvo za druge.

Autor: Nenad Veličković

Odg. urednik: Svetozar Savić