1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Alžirska realnost

Najnoviji teroristički napd odraz nesredjenih prilika na kon gradjanskog rata i amnestije salista. Alžirci žele mir i sigurnost-nikako teror i strah koji nude pripadnici Al Kaide za Magreb.

Teror na ulicama Alžira

Teror na ulicama Alžira

Od 11.tog septemba uobičajeno je da se za svaki teroristički napad okrivljuje Al Kaida Bin Ladena, često samo zato što se time dodatno ocrnjuju počinioci i lakše objašnjava sopstvena bespomoćnost u obračunu sa njima.

S druge strane i teroristi rado koriste tu etiketu kada god im odgovara, kao najpoznatiji «teroristički brend», mada grupacija oko Bin Ladena, odavno nije više što je bila u vreme atentata u Njujorku i Vašingtonu.

Od početka godine ime Al Kaide koriste i islamističke grupacije u Magrebu – alžirska «Salafistička grupa za molitvu i borbu» GSPC i istomišljenici u Maroku, Mauritaniji i Tunisu nazivaju se «Al Kaida – organizacija za islamski Magreb».

Sve one ratuju protiv vlasti, nastojeći da uspostave islamski društveni poredak.

To medjutim nije nov cilj – tokom devedesetih godina razne radikalne islamističke grupe, pokušale su da sruše alžirsku vladu nakon što je ona 1992.ge poništila izbore,

na kojima su pobedili islamisti . Jezgro su činili takozvani Afgani – dobrovoljci koji su na Hindukušu ratovali protiv sovjetske vojske i koji su slične ciljeve nastojali da ostvare i u domovini.

Medjutim, razlozi za borbu bili su lokalnog porijekla, mada povezani sa islamističkom ideologijom – privredna nerazvijenost i besperspektivnost, prije svega mladih, represija od strane režima i njegova sve veća povezanost sa «nevjernicima» - pre svega Francuskom i SAD.

Prejdsednik Abdelaziz Buteflika pokušao je da prekine začarani krug nasilja, ponudivši islamistima amnestiju.

Ona se,medjutim, nije odnosila na one koji su najviše okrvavili ruke i ”salafisti” su odbili ponudu. Nekoliko stotina najokorjelijih stoga želi nastaviti borbu i da proširiti je na susjedne zemlje u kojima, zbog okolnosti sličnih onima u Alžiru, nalaze svoje pristalice.

Medjutim, bilo bi pogrešno na osnovu najnovijih napada u Alžiru zaključiti, da je proces nacionalnog pomirenja propao.

Dvije stotine hiljada poginulih u gradjanskom ratu devedesetih više je nego dovoljno. Ljudi žele malo blagostanja i slobode i sve dok to ne dobiju, radikali će nalaziti pristalice – i u Alžiru, i u drugim zemljama sjeverne Afrike. A njihov bijes neće biti uperen samo protiv vlasti, nego i protiv prijatelja vlasti sa druge strane Mediterana,kao i s druge strane Atlantika.

Peter Filip