AIG: Rupa bez dna koja guta milijarde

Ovoga puta je država uskočila s 30 milijardi dolara u vidu garantnog kredita. Time su američki poreski obveznici u ovaj koncern uložili ukupno 180 milijardi dolara.

Edvard Lidi, koga je američka vlada prošlog septembra imenovala za šefa upravnog odbora, pokušao je to na sljedeći način da obrazloži televiziji NBC: "Ne spašava se time samo AIG. Mi štitimo i osiguranike time što obezbjeđujemo opstanak AIG-a i trudimo se da ovu tešku ekonomsku situaciju ne učinimo još težom."

Američki ministar finansija Timoti Gejtner (Timothy Geitner) po svemu sudeći ne može da zamisli ništa gore od propasti ovog koncerna. AIG sarađuje sa više od stotinu zemalja širom svijeta. 74 miliona ljudi je osugurano kod AIG-a, a među njima su i njemačke opštine. One su djelimično prodale svoje kanalizacione sisteme, trolejbuse i deponije smeća američkim investitorima, a onda ih od njih iznajmile. Ovi ugovori su višestuko osigurani kod AIG-a. Ukoliko bi te osiguravajuće polise bile poništene, opštine bi morale da obezbjede nove i to po znatno višoj cijeni.

Talasi bankrota bi zapljusnuli i Njemačku

U Americi su u panici i privatni potpisnici osiguravajućih polisa. Ako AIG propadne i oni će morati da se staraju o novim ugovorima koji bi isto tako bili mnogo skuplji. Zbog toga američka vlada čini sve kako bi se AIG održao u životu. Ali ne samo AIG.

Njemački ministar finansija Per Štajnbruk (Peer Steinbruck) je već prošlog novembra upozoravao na opasnost. Bila je greška dozvoliti investicionoj banci „Liman Braders“ (Lehman Brothers) da bankrotira, kaže on i dodaje: „Najdramatičniji slučaj, koji sam imao pred očima, a koji bi nas u Evropi djelimično pogodio, bio bi AIG. To bi imalo daleko veće posljedice nego što je to slučaj sa Liman Bradersom.”

Za sve je kriva kriza na tržištu nekretnina

Od tada se situacija u osiguravajućim društvima dramatično pogoršala. Same osiguravajuće polise nisu problematične. Međutim, finansijske uslužne djelatnosti AIG-a su te koje su uzdrmale čitav koncern. Naime, AIG je osigurao vrjedonosne papire koji su se bazirali na hipotekarnim kreditima.

Bankrot AIG-a je očito preveliki rizik za Obaminu vladu. To bi imalo katastrofalne posljedice po cijelu američku privredu. Zbog toga se ulažu milijarde evra. Džozef Štiglic (Joseph Stiglitz), dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, sve to kritikuje. Njegovo pitanje glasi: Zbog čega radimo sve to?

„Da li američki poreski obveznici žele da spasavaju strane investicije? Moguće je da su penzijski fondovi ugroženi. Pa da, jedni će preživjeti, a drugima će biti potrebna pomoć države. Ali, u tom slučaju bi trebalo da usmjerimo poreski novac u tom pravcu. Ne u pravcu koji nam nameće AIG.”

Štiglic time misli na direktnu pomoć onima koji bi bili pogođeni bankrotom AIG-a. To bi bio pravi recept, umjesto što se jedan koncern održava u životu u situaciji koja mu možda i ne omogućava preživljavanje, smatra Štiglic.