AIDS se širi istokom Evrope

Ruski predsjednik Putin je borbu protiv AIDS-a istakao u prvi plan još prošlog ljeta, za vrijeme sastanka grupe G8 u Sankt Petersburgu.

"Moramo se prilagoditi situaciji i moramo biti spremni da zajednički rješavamo ovaj problem. Mjere koje poduzimamo ne mogu biti dovoljno efikasne, ukoliko nisu globalne, baš kao što je to i problem protiv kojeg se borimo."

Učesnici tadašnjeg sastanka u Sankt Petersburgu su postigli sporazum da svi inficirani virusom HIV do 2010. godina moraju imati slobodan pristup medikamentima. Rusija želi da i sam postane proizvođač lijekova za AIDS, kako bi smanjila troškove liječenja. Zajedno sa Svjetskom zdravstvenom osragizacijom, ulaganja na polju prevencije ove bolesti dostižu 650 miliona eura. Zvanično je u Rusiji inficirano 360.000 ljudi, no procjene međunarodnih eksperata govore o barem trostruko većem broju onih koji u tijelu imaju virus HIV.

Nakon pada željezne zavjese se AIDS brzo širio ka istoku Evrope, ali su vlasti tih zemalja šutjele. To se, na sreću promijenilo. Uprkos toga, istok Evrope, još uvijek bitno zaostaje za zapadom u sprovođenju mjera prevencije, smatra Corina Reinecke, koordinator programa za borbu protiv AIDS-a pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

"U Rusiji zaostajemo skoro dvadeset godina za zapadnom Evropom. Sve se odvija mnogo sporije i daleko od nivoa na kojem bi mi to htjeli, ili od onoga koji važi kao standard u Evropi. Mada ni na zapadu stanje nije najbolje, u Velikoj Brtaniji se, recimo, ponovo bilježi rast broja HIV-pozitivnih."

Najviše novoinficiranih su narkomani, koji se inficiraju preko nečistih injekcija. Raste i broj onih koji se inficiraju seksualnim kontaktom. Najveći problem u Rusiji, pa i susjednoj Ukrajini jeste taj što društvo potpuno izoluje HIV-pozitivne osobe. Bolesnici imaju utisak da se više bore sa različitim zavodima i službenicima, nego sa svojom bolešću. Iz Ukrajine stižu izvještaji kako se oboljeli narkomani hapse, te da se uz upotrebu sile od njih traži novac i informacije. U Kijevu nijedna škola ne želi da primi jednu devetogodišnju djevojčicu koja je od rođena inficirana HIV-om. U Evropi se AIDS širi najvećom brzinom upravo u ovoj zemlji.

Nije čudo što su zvanični i nezvanični podaci toliko različiti. Inficirani pokušavaju na sve načine da prikriju svoje stanje, ne povjeravaju se čak ni najbližim članovima porodice. Oni se boja da će izgubiti svoje radno mjesto, ili da će biti izbačeni iz škole. Na taj način se otežava borba protiv AIDS-a, a olakšava dalje širenje bolesti.