Ahilova peta Angele Merkel

Već četiri mjeseca socijaldemokratski kandidat za kancelara Martin Šulc pokušava – i ne uspjeva – da pronađe temu kojom bi ozbiljno nažuljao konzervativnu kancelarku Angelu Merkel. Ništa više nije ostalo od kratkog i moćnog uzleta koji je SPD doživio kada je Šulc proglašen za novog šefa stranke. Možda je, međutim, lider socijaldemokrata sada pronašao slabu tačku Merkelove: u nedjeljnom izdanju tabloida Bild on je osuo paljbu po izbjegličkoj politici kancelarke.

„Tokom 2015. je u Njemačku stiglo preko milion izbjeglica, uglavnom nekontrolisano", rekao je Šulc. „Tada je kancelarka otvorila granicu ka Austriji. Njeni su razlozi bili dobronamjerni, ali je to nažalost učinila bez dogovora sa našim partnerima u Evropi. Ako sada ne djelujemo, prijeti nam ponavljanje takve situacije."

Naravno, u žaru predizborne kampanje – za tačno dva mjeseca Nijemci će na birališta – Šulc ne pominje da njegove socijaldemokrate takođe sjede u kabinetu Angele Merkel i da se nisu istakli pobunama protiv takve izbegličke politike. No činjenica je da je upravo Merkelova u javnosti i u medijima percipirana kao neko ko je „otvorio vrata" došljacima sa bližeg i daljeg Istoka.

„Prijetnja" iz Italije

Kancelarka je obećala građanima da se situacija iz jeseni 2015. nikada više neće ponoviti. Prošle godine je smanjen broj izbjeglica koje dolaze u Njemačku, no danas se pažnja sa Balkanske rute seli ka opasnom putu preko Sredozemnog mora u preopterećenu Italiju. Izbjeglice iz Nigerije i Eritreje masovno preko Libije kreću ka evropskom kopnu – u prvoj polovini ove godine u Italiju je na ovaj način stiglo oko 70.000 ljudi. To je za četvrtinu više nego u istom periodu prošle godine.

I za to Martin Šulc ima prijedlog – Evropska komisija bi, kaže, trebalo da plati drugim zemljama da prime izbjeglice i rasterete Italiju. Naravno, Njemačka ni za Šulca ne dolazi u obzir kao mogući cilj, „sada su drugi na redu", jer Njemačka je ionako primila daleko najveći broj izbjeglica. Šulc će u četvrtak čak otputovati u Rim gdje su kivni na evropske partnere koji ostavljaju Italiju na cjjedilu. Tamo će se sresti sa premijerom Paolom Đentilonijem i, nema sumnje, iskoristiti priliku da odapne još koju strelicu ka svojoj rivalki. U intervjuu za Bild je Šulc indirektno optužio kancelarku da gura temu pod tepih: „Cinično je igrati na kartu vremena i pokušavati da se tema ignoriše do saveznih izbora."

Na vrhuncu izbjegličkog talasa su Merkelova i njeni demohrišćani u anketama dotakli istorijsko dno jer je oko 80 odsto građana navodilo da njihova vlada nema kontrolu nad situacijom. Od tada su se konzervativci oporavili i sada po običaju opet imaju komotnih petnaestak odsto podrške više od vječitih rivala iz SPD. Ako se izborna matematika nasmiješi Merkelovoj, ona bi čak mogla da sastavi vladu sa omiljenim koalicionim partnerima iz redova liberala.

Poeni mogu samo udesno

Angela Merkel je trenutno na odmoru i moguće da uopšte neće trošiti riječi na Šulcove napade. Jer, iako njen protivkandidat pokušava da poentira na osjetljivoj temi izbjeglica, činjenica je da najveća opasnost Merkelovoj ne prijeti slijeva. Ona prije mora da gleda nadesno jer je u konzervativnom taboru bije glas da je tokom dugih godina na čelu zemlje postala sve liberalnija i odvukla čitavu zemlju ulijevo.

Sestrinska bavarska Hrišćansko-socijalna unija (CSU) po običaju pridikuje – mada se nijednog momenta nije odvažila da raskine stalni savez sa većom Hrišćansko-demokratskom unijom. Sada, pred izbore, iz Minhena podgrijavaju staru ideju o „gornjoj granici" za izbjeglice tražeći da najviše 200.000 potražilaca azila godišnje bude primljeno u Njemačku. Ta ideja – direktno kršenje Ženevske konvencije – nikada nije imala podršku Merkelove. Bavarski premijer i šef CSU Horst Zehofer ponovo nije odolio i bocnuo je Merkelovu: „Svi znaju", rekao je za Velt, „da će se talas migracije nastaviti".

U čitanju „bavarskog lava", kako sami sebe nazivaju u CSU, ne smije postojati demokratska partija desno od njih. Taj je primat ugrožen usponom Alternative za Njemačku (AfD), partije notornih desničara čija je popularnost rasla upravo nošena izbjegličkom krizom. „Mislim da je trenutno najvažnije da pametnom politikom potisnemo AfD ispod cenzusa od pet odsto. To može da se desi samo ako nastavimo da budemo pametni u odnosu prema bezbjednosti, Turskoj, izbjeglicama i Evropi", dodao je Zehofer.

Monotematska Alternativa

Očigledna je direktna veza ove tematike i popularnosti AfD. Ukratko: što više izbjeglica dolazi, desničari su sve popularniji. Tokom prošle godine je AfD ušao u nekoliko pokrajinskih parlamenata, na istoku zemlje uzimajući i više od 20 odsto glasova. Dok su Balkanskom rutom prolazile desetine hiljada ljudi dnevno, ta je partija u anketama na saveznom nivou išla do 14 ili 15 odsto podrške dok je danas svedena na 7 do 9 odsto. Tek se dio tog pada može pripisati ogorčenoj unutarstranačkoj borbi – veći dio se objašnjava utiskom među građanima da se izbjeglička kriza primirila.

Trend pada AfD poklopio se sa novim jačanjem demohrišćana. Ali sve bi ponovo moglo da se obrne ukoliko bi pred izbore izbjeglice pristigle u Italiju počele masovno da pronalaze put do Njemačke ili ako bi pukao dil između EU i Ankare pa ponovo buknula Balkanska ruta. Studija fondacije Bertelsman je prošle godine pokazala da je „strah od globalizacije" bio glavno pogonsko gorivo na kojem su jačale desničarske partije u Evropi, a da je najvažnija komponenta tog straha bilo upravo izbjegličko pitanje. U jednoj analizi Zidojče cajtunga prošlog septembra je četiri od pet birača AfD reklo da je pitanje izbjeglica bilo ključno za njihovu odluku.

Izbjeglice zaista jesu slaba tačka Angele Merkel. Čak i ako bi poeni koje bi ona izgubila otišli na krajnju desnicu, od toga bi mogao posredno da profitira i Martin Šulc. Ukoliko se tako pokvari računica kojom bi demohrišćani i liberali mogli da formiraju vladu, na cijenu bi stupila komplikovana kombinatorika, gimnastički pregovori iz kojih bi Šulc, možda, izašao i kao kancelar. Ili bi njegovu stranku sačekala makar utješna nagrada – da u još jednom mandatu budu mlađi koalicioni partner moćne kancelarke.