«Afrički Milošević»

Bivši liberijski predsjednik Charles Taylor je uhvaćen u bijegu u Nigeriji na granici sa Kamerunom i predat specijalnom sudu kojeg podržava UN i koji se nalazi u Sierra-Leone-u. Bivšeg predsjednika optužnica tereti za iniciranje i sufinanciranje krvavog gradjanskog rata koji je u Sierra Leoneu trajao više decenija. Taylor se danas (u petak 31.3.) prvi put pojavio pred sudom, ali proces će vjerovatno biti nastavljen ne u Freetownu već u Den Haagu. Liberijska predsjednica Ellen Johnson-Sirleaf kako je rekla, plaši se da proces u susjednoj Sierra Leone može u njenoj zemlji izazvati nove zategnutosti.

Konačno: Charles Taylor, «Slobodan Milošević zapadne Afrike», je pred sudom.

Njegova pokretačka snaga bila je pohlepa, njemu je bilo stalo do dijamanata. I za to je izazvao rat, ubistva, djecu pretvarao u robove, mlade je drogirao i nagnao na ubistva, rat je donio masovna silovanja djevojčica. Taylorove trupe su brutalno zlostavljale svoje žrtve, otsjecali su im udove, trudnicama rasijecali stomake. Čovjek ostaje bez teksta kad vidi dugu listu brutalnih zlodjela u optužnici.

Da je Charles Taylor nakon trogodišnjeg agzila u Nigeriji sada zaista predat tribunalu u Sierra Leone-u, zaista je trijumf. I najvažniji signal je ne samo za neposredne saradnike već i za njihove pomagače je da će biti izvedeni pred lice pravde, bez obzira da li su i sami na funkciji državnog predsjednika. Taj princip, koji je ranije važio, da se sitnim ribama sudi a da se velike puste na slobodu- danas više ne važi.

Za specijalni tribunal u Sierra Leoneu je proces protiv najprominentnijeg optuženika od životnog značaja: ovaj tribunal naime ima stalni problem nedostatka novca a razlog je, za razliku od sudova za zločine u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi, taj što to nije UN-ov tribunal u užem smislu, već su Sierra Leone i UN ovdje ravnopravni partneri. To dobro zvuči, ali ima jednu lošu stranu: novac dolazi samo od dobrovoljnih priloga zemalja članica UN-a. To je ovaj tribunal više puta dovelo do ruba propasti. Finansijeri su obećali donacije ako Taylor bude predat Tribunalu. To se sada dogodilo.

Novac je utoliko važniji, ako proces bude održan u Den Haagu. Slučaj Taylor bi naime morao dalje da bude u rukama afričkog tribunala i ne može biti predat stalnom medjunarodnom kaznenom sudu, jer haški tribunal se bavi slučajevima koji datiraju nakon sredine 2002. Zločin u Sierra Leoneu, za koje optužnica tereti Taylora, dogodio se medjutim ranije. Moglo bi se dakle dogoditi da zbog toga sudjenje bude samo premješteno, odnosno: u Haagu bi bila oslobodjena jedna sudnica i jedna zatvorska ćelija tamošnjeg UN-ovog tribunala za ovaj slučaj. Ali sudije, tužioci i ostali personal činili bi članovi tribunala u Freetownu. Bio bi to projekat koji uz novčanu zaledjinu može funkcionisati godinama.

Novac i u drogom smislu igra bitnu ulogu: za ljude u Zapadnoj Africi je proces protiv Taylora važan momenat u prevazilaženju najnovije istorije. Holandija je medjutim hiljade km udaljena od Sierre Leone i Liberije. Da bi se obezbijedili izvještaji sa ovolike distance, africkim medijima takodjer treba novčana podrška.U slučaju tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu, ovdje se uključila EU. Jer pravosudje o čijem radu žrtve zločina ništa ne mogu saznati propušta najvažniju šansu: da u regionu postavi kamen temeljac bolje budućnosti.