Afganistan i neredi u Kabulu

Poslije jednog sudara američkog vojnog i nekoliko civilčnih vozila u Kabulu je došlo do teških nereda,čiji je bilans 13 poginulih i više od 100 povrijedjenih. Demontranti su potom krenuli ka centru glavnog Afghanistanskog garada,tražeći smrt predsjednika Karaija i uzvikujući anti-američke parole. Talas nasilja pokazuje nezadovoljstvo Afganistanaca procesom društvenih promjena u zemlji poslednjih godina, kaže u svom komentaru Peter Philipp.

Najžešći nemiri u Kabulu od pada talibanske vlasti, prije četiri i po godine, uzrokovani su saobraćajnim udesom, saopštile su američke snage u ovoj zemlji, kao i afganistanska vlada.Udes, koji su radikalni elementi iskoristili za ispoljavanje mržnje prema američkim trupama i stranaca u opšte, stoji u obrazloženju. Možda je tako.

Ali,udes je samo kap koja je prelila čašu netzadovoljstva:

Narod Afganistana ne treba mnogo da demagoške floskule protiv stranog prisustva, koje iz tajnosti plasiraju još uvijek prisutni Talibani, da nezadovoljstvo protiv stranaca proključa. Posebno se u Kabulu, kao glavnom gradu, dobro zapaža ono što provode stranci i što je nerijetko u suprotnosti sa dosadašnjim načinom življenja u Afghanistanu. Istovremeno se primjećuje da u tim promjenama, većina stanovništva nema udjela i da siromašni postaju još siromašniji,dok se vladari rata samo bogate.

Da pad Talibanske vlasti, nije automatski donio slobodu i blagostanje. Nova vlast,doduše gradi škole, bolnice,saobraćajnice,ali je još uvijek , opterećena i borbom protiv ponovo osnaženih Talibana.

Pritom američke trupe, valja reći, ne postupaju baš nježno prema Afghanistancima. Oni bombarduju sela u kojima, u traženju skrovišta Talibana, nerijetko stradaju nedužni civili. Osjećanja ljudi,pritom, bivaju povrijedjena,pa nije čudo da je jedan saobraćajni udes, vojnog vozila iz konvoja, ovdje shvaćen kao još jedna manifestacije strane oholosti i nerazumijevanja.

Nakon četiri i po godine od pada Talibanskog režima,

promjene u Afghanistanu su,valja priznati, samo kozmetičke i vidljive su tek spolja. Negativne posljedice rata u Afganistanu,pak, uzrokom su svakodnevne frustracije i ljutnje i tome se ne vidi kraj. Možda će čak potrajati decenijama, ako ne i generacijama, dok se bude moglo govoriti o normalizaciji života u Afganistanu. Dotle je nešto «normalno» po shvatanju Amerikanaca i Evropljana, u očima Afganistanaca-istovremeno nenormalno.I što skretanja od linije normalizacije, budu veća,to će i nezadovoljstvo rasti i Amerikanci će, kao uostalom Evropljani, medju kojima i Nijemci, koji žele doprinijeti normalizaciji, biti na udaru razjarenih demonstranata. Isto će tako biti, i sa predjsednikom Karsaijem. Odvažni afganistanski predsjednik najavio je ustvari, da će razjasniti sve incidente sa američkim trupama.Ali jasno je ustvrditi, da on nema moći,

na odgovrnost,naravno ako se ukaže potreba, pozove i američku stranu.

A ako oni,pak,prodju nekažnjeno, slabi i njegova vlada,te raste odbojnost Aghanistanaca prema stranom prisustvu. Odbojnost ne samo protiv Amerikanaca,nego i svih koji pokušavaju, uvesti red u Afganistanu.

Kommentar:Peter Philipp