1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

A gdje je vojna pobjeda predsjedniče?

Komentatori njemačke dnevne štampe, danas dosta pažnje posvećuju obraćanju naciji američkog predsjednika Džordža Buša o daljim planovima u Iraku.

default

Bušova sporna strategija o Iraku

„Povlačenje baš onda kada se bilježe uspjesi. Vojnu pobjedu u Iraku, američki predsjednik Buš u svom govoru naciji više nije pominjao“, piše komentator lista „ Westfälischen Nachrichten“ iz Münstera i nastavlja: 5.700 vojnika će božić dočekati kod kuće. 5.700 od 30.000 koje je Bijela kuća dodatno poslala u Irak kako bi pomogli u poboljšanju sigurnosne situacije. O povlačenju trupa još uvijek nema govora. Prije je riječ o tableti za umirenje za Amerikance, prije svih one iz Bušove partije koji sa dosta oklijevanja prate predsjendika i njegovu spornu politiku prema Iraku“.

„Allgemeine Zeitung“ iz Meinza, piše: „Od kako SAD slijede taktiku prema kojoj pretresaju selo po selo i grad po grad, činjenica je da je situacija postala mirnija. Međutim, to ne znači da će tako i ostati, prije svega na jugu zemlje odakle su se skoro u potpunosti povukli Britanci. Tu su i svakodnevne trzavice između sunita i šiita i ostalih naroda u zemlji. Iračke snage još uvijek nisu sposobne da samostalno kontrolišu red i mir u zemlji. Premijer al Maliki važi za slabog premijera, nekompetentnog i osobu koja je u paktu sa Iranom. Pod ovakvim okolnostima se zabranjuje svako povlačenje trupa. Iz razloga, zvanog imidž, predsjednik Buš se odlučio za nešto savim drugo: to znači da će naredni predsjednik naslijediti neriješen problem u Iraku. A to data će američki momci i dalje ginuti na Eufratu i Tigrisu“.

“Ako je Buš uistinu želio nešto promijeniti, trebao je koristiti vojne uspjehe Petraeusove strategije kao pomak i pripremiti jednu diplomatsku inicijativu“, predlaže „Berliner Zeitung". „Ako Buš usitinu želio slijediti novu strategiju, onda bi u riješavanje problema uvukao i samu Siriju i Iran. Buš bi im onda pojasnio da haotičan Irak nije ni u njihovom interesu. On bi također pokušao pridobiti i Francusku i Njemačku da sarađuju na riješenju problema. Na kraju krajeva, haotičan Irak, nije ni u njihovom interesu“.