65 godina CARE-paketa – simbola humanosti

Paketi su sadržavali ono što je u tom trenutku ljudima bilo najpotrebnije: u njima su se našli mesni proizvodi, Cornflakes i sir, povrće, puter, šećer, kondenzovano mlijeko pa čak i jedno paklo cigareta. Njemački radio-reporter je te 1946. godine izvjestio: „U luci u New Yorku se na brod tovare paketi sa prehrambenim namirnicama za Evropu. Svaki paket košta 15 dolara i sadrži najpotrebnije namirnice za jednu osobu u vremenu od tri do četiri nedjelje.“

Prvi takvi paketi su dopremljeni u Francusku u maju 1946. godine. Bili su veoma traženi. Kada je jedna Francuskinja putem oglasa za vjenčanje ponudila svom potencijalnom mužu u miraz jedan CARE-paket, dobila je više od 2 400 odgovora. Sredinom jula 1946. u bremensku luku je uplovio teretnjak „American Ranger“ sa oko 35.700 CARE-paketa za Njemačku. Mjesec dana kasnije, 10. augusta, prva porodica u Berlinu je dobila jedan takav paket. Neki se i danas sjećaju tog trenutka: „U njemu su bile i cigarete što je za mene tada bilo najvažnije. Tu je bio i puter od kikirikija, kojeg se uvijek sjetim kada ga danas kupujem u prodavnici“, kaže jedan muškarac. „Bile su to fantastične stvari, meso i sir u konzervama, jaja i mlijeko u prahu, bogatstvo tada od neprocjenjive vrijednosti,“ kaže jedna žena.

Važnost osobnog kontakta

Paketi sa smeđim kartonskim kutijama su mnogim ljudima u Zapadnoj Njemačkoj, nakon rata, pomogli da prežive. Ta vrsta pomoći gotovo da nije pristizala u tadašnju istočnu zonu. Sovjetski savez je blokirao isporuku tih paketa koje su 1945. u Sjedinjenim Američkim Državama – pod imenom „Cooperative for American Remittances to Europe“ - prikupljale američke dobrotvorne organizacije. Skraćenica tog imena je glasila CARE – zbrinjavanje. Prvi kancelar Savezne Republike Njemačke Konrad Adenauer je 1949. ovim riječima pohvalio te organizacije:„Značaj humanitarnih organizacija te vrste je jedinstven. Tako je uspostavljen osobni kontakt između onih koji su pakete slali i onih koji su ih dobijali. Svaki od pet miliona CARE-paketa, koji su do sada poslani u Njemačku, bio je doprinos u stvaranju niza prijateljstava.“

CARE, inače, nije bio prvi i jedini program pomoći za gladne u poratnoj Evropi. Zahvaljajući Hooverovoj školskoj užini, nazvanoj po američkom predsjedniku Hooveru, djeca u njemačkim školama su tada dobijala dodatni topli obrok. CARE također nije bila ni prva organizacija koja je putem paketa slala pomoć. To je još za vrijeme Prvog svjetskog rata radio Međunarodni crveni krst. Međutim, kako kaže Hans-Joachim Westholt, iz muzeja „Kuća istorije“ u Bonnu, CARE je jednostavno do danas ostao u najboljem sjećanju.

Tih paketa, koji su sve do 1960. bili distribuirani u Evropu, u takvoj formi, kao nekada, više nema. CARE je u međuvremenu, od njenog osnivanja, izrasla u modernu organizaciju za pomoć u razvoju. Ona je danas prisutna u 80 zemalja širom svijeta. No, kako kaže član Upravnog odbora Organizacije CARE u Njemačkoj Willi Erl, klasični CARE-paketi su do danas ostali simbol: „Naravno da sadržaj tih paketa danas izgleda drugačije nego prije 60 godina. Međutim, taj paket ostaje dio njemačke istorije. CARE-paketi su bili i ostali, upravo u našoj zemlji, istorijski čin zahvalnosti za nečiji trud.“

Autori: Marlis Schaum / Senad Tanović

Odg. ured.: Zorica Ilić