1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

60 godina od ustanka u Varšavi

U Poljskoj su u punom jeku pripreme za obilježavanje šezdesete godišnjice ustanka u Varšavi. Svečanosti će prisustvovati i njemački kancelar Gerhard Schröder kojio je još ranije istakao istorijsku dimenziju ustanka protiv nacista. Osvrt Huberta Wohlana.

Wily Brandt je upravo u Varšavi prije više od trideset godina otvorio novu stranicu istorije. Jedna od tih stranica je i ustanak Poljaka protiv nacista 1. avgusta 1944.

Wily Brandt je upravo u Varšavi prije više od trideset godina otvorio novu stranicu istorije. Jedna od tih stranica je i ustanak Poljaka protiv nacista 1. avgusta 1944.

Prije samo deset godina je ustanak u Varšavi bio skoro nepoznato poglavlje istorije. Tada je njemački predsjednik Roman Herzog prihvatio poziv poljskog predsjednika Leha Valense i bio gost na proslavi pedesete godišnjice ustanka. Herzog je tada zatražio oprost zbog nedjela nacista i ta gesta je bila prihvaćena kao iskreno izvinjenje. Poljski mediji su tada progledali kroz prste Herzogu koji je u nekim intervjuima pomiješao ustanke u Varšavi 1944. sa ustankom Jevreja u varšavskom getu 1943. Doduše, njemački predsjednik nije u tome izuzetak.

Kada su se pripadnici poljskog pokreta Domovinska armija 1. avgusta 1944. odlučili za ustanak bila je to odluka koja je vojno gledana bila osudjena na propast. Poljaci su htjeli da Varšavu oslobode bez pomoći Crvene Armije. Naime, na istočnoj obali Visle, svega dva kilometra od centra grada, prve ruske jedinice su već zauzimale položaje za napad.

Do napada ipak nije došlo. Ustanak je okončan nakon 63 dana uz katastrofalne posljedice. Ubijeno je preko 200.000 ljudi, 350.000 ih je završilo u koncentracionim logorima, preko 120.000 ljudi je poslano na prisilni rad u Njemačku. Sovjetska armija je čitava 63 dana stajala na istočnoj obali Visle i mirno promatrala kako njemačka armija guši ustanak u krvi. Nije bilo pomoći ni od Amerikanaca ili Engleza.

Ovaj poraz je ostavio dubok trag u poljskoj nacionalnoj svijesti. Generacije su rasle uz osjećaj da su potoci krvi tekli uzalud. Ovaj osjećaj se pojačao tokom godina željezne zavjese kada su zapadne vlade prihvatile koegzistenciju sa komunističkim režimima. Zvanično obilježavanje ustanka bilo je u Poljskoj zabranjeno sve do političkog preokreta 1989. godine jer se nije htjelo izazvati ljutnju vlade u Moskvi. Tako je varšavski ustanak u nacionalnoj svijesti rastao do mitoloških granica postajući simbol borbe za slobodu i nezavisnost.

Danas se na ovaj ustanak gleda kao na konstitutivni elemenat vlastitog identiteta u Evropi. Upravo to je istakao i njemački kancelar Gerhard Schröder kada je govorio na obilježavanju šezdesete godišnjice atentata na Hitlera. On je tada rekao kako je ustanak u Poljskoj jedan od simbola koji govore o putu ka vrijednostima koje su temelj današnje Evrope. Poljaci su godinama čekali na ovakvo priznanje.