60 godina od stvaranja Izraela i podjele Palestine

Tadašnja Palestina se sastojala od današnjeg područja Izraela, pojasa Gaze, Zapadne Obale, dijelova Golanske visoravni i kraljevine Jordana. Palestinci, koji su bili protiv podjele, ovom rezolucijom su ostali kratkih rukava. Za Izraelce, koji su preživjeli holokaust, to je, međutim, predstavljalo čudo. Arapsko stanovništvo je odluku iu New York-a smatralo velikim udarcem, dok je židovsko objeručke prihvatilo stvaranje Izraela.

Za vrijeme zasjedanja Generalne skupštine UN-a 1947., tada 25-to godišnja Židovka Avital Ben Chorin u Zapadnom Jeruzalemu pomno sluša izravni radijski prijenos toga događaja. Bila je ponoć kada su objavljeni rezultati, prisjeća se Avital:

„Znali smo da treba doći do odlučivanja, i bili smo naravno jako uzbuđeni, jer se ustvari radilo o našoj egzistenciji ovdje.“

Avital, kćerka jedinica jednog liječnika, rođena je u Eisenachu kao Erika Fackenheim. S 13 godina emigrirala je u Palestinu – sama, jer su joj roditelji ubijeni u Auschwitzu.

Podijeljene emocije na arapskoj i židovskoj strani

Naim Ašhab je te godine kao mladi Arap radio za britansku upravu u Palestini. On se tada učlanjuje u jordansku komunističku partiju. Njegova organizacija je jedna od rijetkih među Arapima koja odobrava Rezoluciju 181. Naim objašnjava da je vladalo veliko razočarenje i frustracije kod pripadnika njegovog naroda kad je donesena Rezolucija: „Kod nas je postojala ta druga strana - većina koja je bila protiv, zato što su bili uvjereni da Palestina mora biti pretežito arapska država.“, kaže Naim Ašhab.

Među Židovima je, s druge strane, vladalo radosno raspoloženje, ističe Ehud Sander, koji od 1944. živi u Palestini. Poput Avital, i Ehud je rođen u Njemačkoj kao Erich Sander. On je za vrijeme drugog svjetskog rata uspio pobjeći iz nacističke Njemačke . Bijeg ga je avanturistički vodio preko Nizozemske, Francuske, Španjolske, da bi konačno živ stigao u Haifu, danas treći grad po veličini u Izraelu.

U židovskom gradu Tel Avivu, u toj noći tisuće ljudi je radosno dočekalo UN-ovu odluku o stvaranju židovske države Izraela, pjevajući pri tom Hatikwu – izraelsku himnu.

Clemens Verenkotte