60 godina magazina "Der Spiegel "

List koji formira javno mišljenje, najvažniji tjednik u zemlji, novina koja razotkriva skandale – za njemačke medije je ”Der Spiegel” oduvijek bio više od običnog informativnog tjednika. U njegovim najboljim vremenima važio je za nezavisnu savijest politike, kojoj ne promiče niti jedan skandal. A skandala za razotkrivanje bilo je dosta: među najveće spada svakako tzv afera Flick, povodom milionskih isplata Flick-koncerna njemačkim političarima, potom špijuniranje socijaldemokratskog političara Bjčrna Engholma od strane njegovog demokršćanskog suparnika Uwe barschela ili afera o umješanosti njemačke obavještajne službe u krijumčarenje plutonija u Njemačku.

Spiegel je nasljednik magazina Die Woche, kojeg su osnovale britanske okupacione snage, prvi urednik i izdavač bio je tada 23-godišnji Rudolf Augstein. Od samog početka novina je bila simbol kritičkog izvještavanja.

1962 Spiegel je i sam postao predmetom jedne afere: nakon objavljivanja tajnih dokumenata vlade o manevrima NATO saveza, iz kojih se vidjelo da je njemačka vojska samo uslovno spremna da brani zemlju, državno javno tužilaštvo je naložili da se pretresu prostorije redakcije kako bi se ustanovilo tko je novinarima dao taj dokument. Nekoliko novinara, uključujući i Augsteina, je uhapšeno. Tim povodom je tadašnji kancelar Konrad Adenauer u parlamentu uzvikao:

"U našoj zemlji su na djelu izdajice!"

hapšenje je izazvalo proteste u javnosti, govorilo se o ugrožavanju slobode štampe. Kasnije se ustanovilo da je tadašnji ministar obrane, Franz-Josef Strauss namjestio dokaze o krivici novinara, oni su pušteni na slobodu a ministar je podnijeo ostavku.

Ova afera za magazin je značila definitivno etabliranje u njemačkoj javnosti: tiraža je skočila na 500 000 primjeraka, redakcija je od tog trenutka imala punu slobodu djelovanja.

Način na koji magazin danas radi objašnjava aktuelni glavni urednik, Stefan Aust:

"Spiegal danas ima ime, tradiciju i pogon koji dobro funkcionira. Pogon – to znači one koji novinu rade. To su ljudi koji imaju kontakte i dolaze do informacija. To nije velika tajna i nije ništa posebno. Radi se naprosto o upornosti kvalitetnih ljudi.”

Tajnu uspjeha jedan od dogogodišnjih vodećih istraživačkih novinara, Hans Leyendecker, ovako objašnjava:

”Mnogi novinari vole sjediti za istim stolom kao i ljudi na vlasti. Oni hoće da ich se voli, da mogu pisati zgodne tekstove koji će se političarima dopasti. Spiegel je to od početka izbjegavao, nije želio sjediti za tim stolom, niti je čeznuo za tim da ga vole. Spiegel je sebe oduvijek razumijevao kao trn koji bode – i to je ono što ga je učinilo velikim.”

U međuvremenu kritičari mu predbacuju voajersko novinarstvo – zapletanje u nevažne detalje i činjenice. Osim toga mnogima nedostaju redovni komentari – do svog odlaska u mirovinu 1996 godine, Augstein je iz tjedna u tjedan komentirao važne političke događaje.

I 60 godina nakog osnivanja, Der Spiegel polarizira javnost – i zahvaljujući umješnoj marketinškoj strategiji svakog se tjedna odlično prodaje, i bez otkrića velikih skandala.