328 dana: od revolucije do međudržavnog sporazuma
Snaga ulice i jedan veoma važan lapsus bili su presudni. Ujedinjenje Njemačke za koje se dugo smatralo da je nemoguće, rođeno je preko noći 11. novembra 1989. i okončano nakon 328 dana. Ovo su stanice revolucije.
"...odmah, bez odlaganja..."
9. novembar 1989: Ginter Šabovski je ležerno najavio novu slobodu putovanja za građane DDR-a. Ono što je uslijedilo bio je veoma emotivan 'veliki prasak' istorije. Isto veče, nakon istorijskih riječi, hiljade građana istočnog Berlina je nagrnulo na granične prelaze. Na zapadu su ih dočekali s oduševljenjem.
Spasilac bez uporišta
13. november 1989: šef Jedinstvene socijalističke partije Njemačke (SED) za Drezden trebalo je da spasi što se spasiti može. Četiri dana nakon pada Zida, Narodn skupština ga je izabrala za predsjednika Savjeta ministara. No, on je vodio izgubljenu bitku, s obzirom da su poslanici već otkazali do tada slijepu poslušnost partiji.
Kol preuzima inicijativu
28. novembar 1989: Plan od deset tačaka koji je u Bundestagu 28.11. predočio Helmut Kol, odjeknuo je poput bombe. Francuski ministar spoljnih poslova Roland Dima žalio se kako Njemačka pokazuje "sve veću aroganciju". Doduše činjenica je da vlasti nikog prije toga nisu konsultovale. A Kolov plan je bio put u državno ujedinjenje.
Povlačenje stare garde
3. decembar 1989: Pod pritiskom događaja zajedno su kapitulirali i Politbiro i Centralni komitet - uključujući i Egona Krenca koji je želio da ustupcima građanskim pokretima spasi DDR.
Birani ton i riječi
19. decembar 1989: Emotivni vrhunac bio je govor Helmuta Kola na ruinama Bogorodičine crkve u Drezdenu. Tadašnji kancelar je biranim riječima i tonom dirnuo srca desetine hiljada građana Istočne Njemačke. On je govorio o svom cilju - ujedinjenju nacije u miru i slobodi. Međunarodna javnost je impresionirana, a mnogi su s oduševljenjm pozdravili Kolov govor.
Napad na centrale Štazija
15. januar 1990: Najveći broj centrala Štazija je već pod kontrolom građanskih pokreta. Ali, ne i centrala u berlinskoj Normanštrase. Tamo su bez svjedoka uništavani dokazi o mahinacijama državnih njuškala. Dok su se demonstranti dokopali zgrade, mnogi dokumenti su već bili uništeni.
Iznenađujuće slobodni izbori
18. mart 1990: bira se Narodne skupštine DDR-a. Helmut Kol je mobilisao mase. Kancelar je okupio milione ljudi na trgovima i u pješačkim zonama. Prema anketama SPD je važio za favorita, ali se ipak dogodila senzacija: Kolova građanska alijansa pobijedila je socijaldemokrate - SPD jasnom većinom.
Stiže njemačka marka
1. juli 1990: Ujedinjenje je već odavno gotova stvar a socijalna tržišna privreda treba da bude uvedena i u Istočnoj Njemačkoj. U Bonu je 18. maja potpisan ugovor za stvaranje ekonomske, monetarne i socijalne unije.
Gorbačov je rekao "DA" ujedinjenju
15./16. juli 1990: Članstvo u NATO-u je za moskovski vladajući vrh najviša prepreka ujedinjenju. No, NATO je potvrdio da će to biti usmjereno izrazito defanzivno, što je umirilo Moskvu. Kol je na Kavkazu dobio moskovsko "DA" za članstvo ujedinjene Njemačke u NATO savezu.
Poslanici izabrali 'uništenje'
23. avgust 1990: Poslanici Narodne skupštine DDR-a su izglasali pripajanje Zapadnoj Njemačkoj. Gregor Gizi, šef Partije demokratskog socijalizma je, za svoj komentar da su poslanici ni manje ni više izglasali 'uništenje DDR-a", pobrao samo smijeh.
Posljednje prepirke pred potpisivanje sporazuma
12. septembar 1990: Na kraju se još radilo samo o novcu. Vlada u Bonu ponudila je Sovjetskom Savezu 12 milijardi maraka za povlačenje Crvene armije iz Istočne Njemačke. Ali, Gorbačov je smatrao da je to malo. Kol je u prvom trenutku ostao čvrsto pri svom stavu, ali je ipak kasnije toj sumi dodao još tri milijarde. Time je otvoren put za potpisivanje sporazuma "dva plus četiri".
Prvi dan Njemačke
3. oktobar 1990: U Njujorku su se ministri spoljnih poslova sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu, kao i tri komandanta Zapadnog Berlina, odrekli svih svojih privilegija. Narodna skupština održava svoju posljednju sjednicu i DDR napušta Varšavski pakt. A na Rajhstagu se u ponoć zavijorila njemačka zastava. Tu noć se tamo okupilo dva miliona ljudi.