1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

3. maj- svjetski dan slobode medija

Sve je počelo prije 16 godina kada je grupa afričkih novinara sastavila saopštenje iz Windhuka u kojem novinare cijelog svijeta poziva da obilježe ovaj dan. Do toga je zaista i došlo ali tri godine kasnije. Za mnoge zemlje svijeta sloboda medija je samo misaona imenica.

Simbol slobode štampe

Simbol slobode štampe

Svjetski dan slobode medija po prvi put je obilježen 3. maja 1994-te. Od tada se ritual nije promijenio. Situacija sa slobodom štampe čak se pogoršala, tvrde organizacije za zaštitu ljudskih prava i udruženja novinara, koja se bave ovom problematikom. Imenuju se zemlje i političari koji posebno brutalno gaze ljudska prava i krše slobodu štampe. Neki od njih su godinama crne ovce, neki su novi na listi ali jedno im je zajedničko: potpuno se oglušuju na kritike. Oni ne žele da pokazuju uznemirenost, barem tako dugo dok sve imaju pod kontrolom i dok im niko nije zaveo sankcije ili neku drugu vrstu pritiska. Sve je to dobro poznato u Kini, Iranu, Vijetnamu ili Sjevernoj Koreji, da imenujemo samo neke od zemalja, koje se obračunavaju sa novinarima i krše slobodu štampe. Povrede slobode novinara se u demokratskim zemljama doduše kritikuju, ali to gotovo da nema nikakvih posljedica za počinioce. Najbolji primjer za sve je ruski predsjednik Wladimir Putin, koji se bezobzirno obračunava sa novinarima, koji su prema njemu kritični.

Problem u svemu je što se demokratske zemlje često vode svojim ekonomskim interesima i stoga zatvaraju oči pred kršenjem slobode štampe u pojedinim zemljama. Takvo ponašanje je Zapad već davno morao korigirati. Umjesto toga novinari se nazivaju ne sedmom već četvrtom silom. Kao da su oni pored izvršne, zakonodavne i upravne moći, na četvrtom mjestu. Mediji to nisu i možda je i dobro što je to tako. Jer novinarstvo mora biti istraživačko, mora otkrivati neželjene pojave i javne debate o tome. Stoga pripadnici sedme sile moraju imati ne samo prava i slobode već i obaveze i svijest da sa informacijama moraju postupati odgovorno. Samokontrola je dobra ali nedovoljna. S druge strane državna kontrola je cenzura i kao takva nedopustiva. Slobodi štampe se i u demokratskim društvima nastoje nametnuti okovi. Zakonima o pravu na prisluškivanje, kontroliranju interneta ili traženju od novinara da otkriju svoje informante. Dok god politika i političari budu vjerovali da na takav način mogu imati kontrolu, novine će biti zabranjivane, novinari hapšeni i ubijani a svake godine će se ponavljati stara fraza po kojoj se situacija u oblasti slobode štampe i dalje pogoršava.

Peter Philipp