25.11. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Marijana je nakon zlostavljanja od strane oca i kasnije od strane supruga uspjela umaći nasilju. Danas odgaja svoju trogodišnju kćerku u nadi da neće morati proći što je ona prošla

Život sa dva nasilnika

Od kada zna za sebe, mladu ženu koju ćemo zvati Marijana, zlostavljao je njen alkoholizirani otac. Njegovom nasilju nisu mogli umaći niti njena majka, ni braća. Kada se sa 18 godina udala i otišla od porodičnog doma, Marijana nije ni slutila da je iz ruku jednog nasilnika došla u ruke drugog. U tri i po godine braka, iz kojeg je potekla i njena trogodišnja kćerka, Marijana je znala samo za maltretiranje i zlostavljanje od strane njenog alkoholiziranog supruga.

„Kad se napije dolazio je kući i tukao me je i maltretirao. Najgore mi je bilo dok sam bila trudna sa mojim djetetom. Par puta sam čak razmišljala da ću izgubiti tu trudnoću. Ucjenjivao me je da, recimo, ako ga ostavim, da će me ubiti, da će me pronaći“, prisjeća se ona.

Od batina su joj, kaže, teže bili momenti iščekivanja kada će suprug doći kući i da li će biti pijan ili nervozan.

„Uvijek sam strepila uvijek sam živjela u strahu, pod pritiskom kakva će biti njegova reakcija da li će doći kući pijan ili trijezan, da li će doći nervozan... To je mnogo uticalo psihološki na mene gdje sam ja jednostavno uvijek živjela pod nekim grčem i nikad nisam bila opuštena, uvijek sam strepila, nisam mogla da spavam noćima čekajući da vidim njegovu reakciju kad se pojavi na vratima“.

Briga za budućnost njene trogodišnje kćerke navela ju je da se konačno odluči da potraži pomoć i da se oslobodi nasilnog supruga.

„Ja sam jednostavno njemu rekla ne. Suprotstavila sam mu se gdje nisam mogla da mu se suprotstavim tri i po godine i bila pod njegovim uticajem. Suprotstavila sam mu se da danas, sutra moje dijete bude i živo i zdravo i normalno“.

Pomoć u Banjaluci zatražilo 7.000 žena

Marijana je tek jedna od više od 7.000 žena, koje su putem SOS telefona 1264 u Banjaluci zatražile pomoć od nasilih očeva i supruga.

Lana Jajčević, članica organizacije Udružene žene, koja je pomogla Marijani, ujedno je i koordinator SOS telefona za pomoć žrtvama nasilja. Ona smatra da je broj od 7.000 žena tek vrh ledenog brijega.

Prema njoj, nedosljedna primjena Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ohrabruje nasilnike da budu još nasilniji. Naime, nevladine organizacije su insistirale da nasilje po tom zakonu bude tretirano kao krivično djelo a ne kao prekršaj.

Udružene žene, grad Banjaluka i policija su formirali mobilni tim koji dežura 24 časa i koji na poziv odlazi direktno u porodicu u kojoj se događa nasilje. Iskustva su dobra, ali problem neće biti riješen, smatraju u Udruženim ženama, dok se čitavo društvo aktivnije ne uključi.

Svaka treća žena u svijetu zlostavljana

Marijana i njena kćerka danas žive sretno. Ona poručuje drugim ženama koje žive sa nasilnicima da budu hrabre i da se obrate za pomoć.

„Ja bih voljela da moj život podijelim sa svim ženama ovog svijeta i da mogu da dokažem svim ženama da samo ta upornost i samopouzdanje mogu da učine da bude uspješna i kao žena i kao majka svojoj djeci i da ne razmišlja samo o lošim stvarima u životu. Bilo da je čovjek sam ili da ima djecu, pomoć uvijek postoji“, poručuje Marijana.

Prema podacima UN-a, svaka treća žena na svijetu je izložena nasilju. Iako je u BiH nasilje nad ženama veliki problem, u Udruženim ženama su razočarani činjenicom da čak ne postoji niti jedinstvena statistika o broju slučajeva zlostavljanja žena. Tako stvarni broj zlostavljanih žena u BiH idalje prekriva tama porodičnog doma.

Sjećanje na okrutno ubistvo

Ujedinjene nacije su 1999. godine 25. novembar proglasile za Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Tog dana 1960. godine je Rafael Trujillo, diktator Dominikanske republike, na brutalan način ubio tri sestre Mirabel.