1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

2005-ta, godina prirodnih katastrofa

2005 godina je bila godina prirodnih katastrofa. Zemlja je podrhtavala, rijeke su napustale svoja korita, mora su plavila obale i ostrva, vjetrovi su bijesnili i sve to uz ogromne materijalne stete i ljudske zrtve. Sve to, nazalost, niko nije mogao zaustaviti. Reklo bi se «Majka priroda».

Banda Aceh poslije Cunamija

Banda Aceh poslije Cunamija

U humanitarne svrhe ove godine izdvojene su milijarde eura, jer pomoc je bila neophodna.

«Trebamo pomoc vlada,gradjana, privatnog sektora, od svakoga ko moze darovati jedan euro, jedan dolar. Prilikom cunamija smo vidjeli veoma veliku sirokogrudnost. Ona nam je potrebna i sada. Kada je rijec o prirodnim katastrofama,znam da je ova godina bila veoma losa. Pocelo je sa Cunamijem, zatim uragan Katrina, nesrece u centralnoj Americi, sada imamo jos i zemljotrese. Znam da je doslo do iznemoglosti, ali trebamo vasu pomoc kako bi spasili zivote».

Glasio je apel Generalnog sekretara UN-a Kofija Anana. Zemljotres koji je 07-mog Oktobra pogodio region Kasmira, do sada je usmrtio vise od 75.000 ljudi, srusio kuce i sela, unistio osnovu za egzistenciju velikog broja ljudi. Dolazi zima i u brdovitim dijelovima regiona ce se povrijedjeni, traumatizirani i ostali, bez zimske odjece morati boriti za prezivljavanje.

2005-ta godina, godina prirodnih katastrofa je humanitarne organizacije i donatore dovela do njihovih granica. Skladista UN-a u Evropi i Aziji su prazna. Prilikom, u novembru odrzane donatorske konferencije, UN-ov kordinator za pomoc Jan Egeland je rekao da je oko cetiri miliona deka na putu do podrucja zahvacenih zemljotresom u koja je vec dosla zima. Medjutim, nedostaju jos satori i neophodno krijanje. Nakon cetiri velike akcije pomoci u katastrofama izmedju cunamija i ratom porusenog Konga, vidno je primjetiti da je UN preopterecen. Mnoge organizacije svjetske zajednice pomazu u vidu kredita. Sve su vece molbe za pomoc privatnim i privrednim licima. Sve su svemu, na kraju ove godine je gorak bilans ionako hronicnog finansiranja UN-a.

Ujedinjene Nacije su pocetkom godine su se na neki nacin uhvatile u kostac sa izazovima prirode. Svjetska organizacija se solidarnom pokazala nakon zemljotresa u juznoj Aziji,koji je kratko prije pocetka 2005-te, svojom moci i ogromnim cunami valovima usmrtio ljude svih socijalnih staleza i mnogih regiona svijeta.

«Poplava je pokidala na hiljade ljudskih veza. Mnogi roditelji traze svoju djecu, muskarci i zene u rusevinama i blatu pokusavaju pronaci svoje partnere. Djeca sva u strahu stoje izmedju brda leseva. Bez obzira da li je mjestanin ili turista, bogat ili siromasan, dijete i starac,niko nije mogao zaustaviti razarajucu snagu vode».

Rijeci su njemackog predsjednika Horsta Kelera, u telegramu upucenom zrtvama cunamija.Putem medija su do miliona ljudi sirom svijeta dolazile slike izasa. Mnogi poslovni ljudi, turisti, saradnici avio kompanija, poznati ili manje poznati, poplavu su osjetili na vlastitoj kozi. Ko je prezivio, svoju zivotnu pricu nije prepricavao svojim najblizim. Kada su ponovo bili kod kuce,mnogi su iz svojih zemalja organizovali pomoc. Putem telefona, interneta, SMS poruka izradjivali su humanitarne projekte, skupljali pomoc i motivirali specijalne pomagace za angazman u podrucjima koja su zahvacena katastrofom.

U poplavama izazvanim zemljotresom, odnosno Cunamije, na obalama Afrike, zivot je izgubilo oko 200.000 ljudi. Samo u najvise pogodjenoj indonezijskoj provinciji Aceh u akciji se naslo preko 40 humanitarnih organizacija. Rezlan Ishar Jeni ,ambasador pri UN-u najvise pogodjene zemlje cunamijem, Indonezije, u ovoj pomoci vidi novi kvalitet, i na zasjedanju generalne skupstine UN-a u New Yorku kaze:

«Ova solidarnost nece ostati samo u srcima indonezana, nego je i veoma vrijedna sirovina. Moramo njegovati ovu kulturu medjunarodne solidarnosti koju treba razviti nakon ove velike tragedije».

Takodje i Klaus Schwab,osnivac i sef svjetskog privrednog foruma u Davosu,odmah nakon katastrofe je na tradicionalnom sastanku elite u svicarskom skijaskom centru Davos podvukao bilansu.

«Ako iz ovoga izvucemo lekciju, a ona je, da je katastrofa pokazala da cemo se samo zajedno moci suociti sa velikim globalnim izazovima, dali od prirode ili covjeka. Niti privrednici, niti vlade, niti civilne zajednice, nemogu same nista uraditi.

Rijeci pune nade i razumijevanja za stanovnistvo New Orleansa su potopljene samo nekoliko mjeseci kasnije u poplavljenim ulicama.

2005-ta godina kao sto je i ocekivala organizacija za okolis, bila je do sada najtoplija,najsuhlja i najvjetorivitija godina u istoriji, u najmanju ruku od kako se pocelo sa mjerenjima.Globalno zagrijavanje je kako to vide naucnici, do sada osnovni uzrok za ekstremne vremenske prilike,ili bolje receno, ne prilike.

Region Atlantika je u svakom slucaju prezivio jednu veoma tesku sezonu uragana. 20 takvih vjetrova je bilo najavljeno za 2005-tu. Jedan od njih je bio i uragan «Katrina». Brzinom vjetra preko 200 kilometar na sat, ovaj uragan je presao preko americkog obalnog podrucja,zaliv Mexika i sam grad New Orlenas koji se nalazi u visini mora. Ulice i objekti su nekoliko sedmica bili poplavljeni. Oni koji nisu mogli blagovremeno da napuste grad, ponovo su se suocili sa haosom. Pljackaske bande, nestanak vode inamirnica. Kuce su poplavljene muljem koje je i na ulicama i nakon nekoliko dana zbog stajanja, postaje otrovni koktel.


" Mi jos neznamo potpuni obim otrova. Uprkos tome, mi sve ispumpavamo u meksicki zaliv, i to ce prouzrokovati enormne stete okolini».k,aze ekspert za okolinu Hugh Kaufmann,nakon prvog smrtnog slucaja zbog otrovne vode. Nije od pumpnog sistema samo trazeno mnogo, nego i od kriznog menadzmenta odgovornog americkim vlastima. Prema ispitivanjima javnog mnjenja,nakon poplave je znatno opala popularnost americkom predsjedniku Dzordzu Busu, jer stanovnistvo New Orleansa nije blagovremeno dobilo pomoc.

Louis Farrakhan, sef organizacije "Nation of Islam" predbacio je americkoj vladi da je crnacko stanovnistvo u New Orleansu nakon uragana Katrina ostavila na cjedilu.

"Cvrsto vjerujem da bi se brze reagovalo da je se na krovovima kuca u New Orleansu vidjela plava kosa, plave oci i svijetla koza. Predbacujemo Americi na propustima prilikom pruzanja pomoci».

U medjuvremenu je americki kongres odobrio 60 milijardi dolara pomoci.Uprkos tome,gradonacelnik New Orleansa Ray Nagin, samo jos jedanput je 14.oktobra poslao cekove sa platom zaposlenima

"Nakon sto smo se sedmicama trudili obezbjediti novac za isplatu,grad New Orlenas je morao kao rezultat finansijskih smetnji nakon uragana «Katrina» otpustiti oko 3.000 saradnika».

Tek u decembru je i posljednja blokirana cetvrt u New Orleansu otvorena za stanovnike koji tamo privremeno ne mogu zivjeti.
Nakon uragana «Katrina» koji je u siromasnom jugu Amerike odnijeo najmanje 1.300 ljudskih zivota,dosli su «Rita» i «Wilma». I jedan i drugi su iza sebe ostavili pustos i odnijeli ljudsk zivote.

Americki ekonom Jeffrey D.Sachs se nada da ce sada doci do razmisljanja i da ce se Amerika jace angazovati za probleme siromasnih i svjetske interese:

" Mnogi dijelovi svijeta su se obavezali na milenijumske razvojne ciljeve, ali prema mom misljenju nabogatija zemlja do sada nije uspjela da prepozna problem.Sa uraganom «Katrina» SAD sada postale zemlja kojoj je potrebna pomoc a ne zemlja koja samo daje. Mislim da se nalazimo u stanju promjena. I to bi za SAD bilo veoma korisno».

97 procenata zrtava prirodnih katastrofa zivi u zemljama u razvoju.Na to upozorava i njemacka ministrica za pomoc zemljama u razvoju Heidemarie Wieczorek-Zeul i poziva na vise sprijecavanja katastrofa kao najvaznijeg dijela razvojne saradnje.

Njemacki predsjednik Horst Keler,bez obzira na Cunami katastrofu, upozorava na laznu sigurnost u globalnom high-tech vremenu.

"Ne mozemo iskljuciti sve opasnosti. Mi oslikavamo samo jedan dio osjetljive tvorevine. I u buducnosti ce zemlja podrhtavati, rijeke ce napustati svoja korita ili cunami ce poplavljati obale i ostrva. Takodje ce se osvetiti i stete koje smo mi sami nanijeli okolisu. Snage prirode ce prekriziti planove i ocekivanja ljudi. Nas zivot je zivot u opasnosti. Prije su to ljudi kod nas mozda bolje znali nego je jace prigovorila snaga prirode».

Istovremeno je njemacki predsjednik zatrazio vise pomoci za siromasne zemlje,prije svih u Africi.

U svakom slucaju broj registrovanih prirodnih katastrofa raste.Vremenske neprilike kao sto su vjetrovi i poplave se povecavaju. Zbog povecanja koncentracije stanovnistva raste i broj zrtava. Poucene iskustvom i posljedicama 2005-te godine, Ujedinjene Nacije su za narednu godinu ukalkulisale 4,7 miliona dolara za humanitarnu pomoc u 26 zemalja. To je najveca suma koju je svjetska organizacija dala zemljama clanicama.