1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

20 godina studentske razmjene u okviru EU- Erazmo

1. oktobar 2007

Prvi koraci načinjeni prije dvije decenije dans širom otvaraju vrata i zemljama Istoka Evrope nakon promjena i pada Zida.

https://p.dw.com/p/Blhl
Student fizike ekperimentiše na Univerzitetu BonFoto: picture-alliance/ dpa

Prije ravno 20 godina osnovan je Program razmjene studenata "Erazmo"/Erazmus /koji danas obuhvata 31 zemlju.

Svaki od studenata pomenutih zemalja može tokom studija jedan ili dva semestra provesti na jednom od drugih Univerziteta. Tokom dvije decenije milion i po studenata je boravilo na univerzitetima u inostranstvu, gdje su upoznali jezik i kulturu neke druge zemlje. Jubilarna godina biće obilježena prigodnim manifestacijama i Konferencijom kaže Julia Everas-Guyot koja je s prisustvoala jednoj od takvih.

Sudirao je i radio u Pariz, Veneciji,Luven-u, Kembridžu i Bezelu i bio primjer putujućeg naučnika koji je još u 15/16.vijeku donosio i širio svježu i kritičku misao u Evropi: Erazmo Roterdamski. Po njemu je prije dvadeset godina nazvan i program studentske razmjene koju je pokrenula Evropska Komisija. Time je potaknuta želja za studiranjem u inostranstvu kao i razvoj slobodne misli uopšte. Vice-predsjednica Margot Walstroem je na otvaranju jubilarne Konferenmcije u Briselu kazala:

"Studirati i raditi u inostranstvu je jedno ogromno i neprocjenjivo iskustvo. Ono otvara horizonte i mijenja već stečena mišljenja pa i predrasude. Takav studiju u inostranstvu donosi vam samopouzdanje i neovisnot u pogledu donošenja suda o nečemu, ali i povećava vaše šanse za zapošljavanje po završetku studija"

Svaki student koji studira bar dva semestra može se na svom, matičnom univeritetu prijaviti za odlazak na studije na naeki univerzitet u inostranstvu. Sami studenti medjusobno se pomažu prilikom obezbjedjivanja smejštaja. Tako je program “Erasmo” 1990. organizovao i posebnu studentsku mrežu koja danas broji 10 000 članova sa 240 visokoškolskih ustanova, koji novopridošlim gostima organizuju prihvat sa univerzitetima, pokazuju grad ili nude zajedničko učenje jezika.

Holandjanke Desire Majoor bila je jedna od prvih studentkinja u okviru pomenute medjunarodne razmjene,pošto je prije deset godina provela pola godine u italijanskoj Bolonji. Dvije godine kasnije 1990m izabrana je za predsjednicu studentske mreže ESN-Erasmo Studenten Netz:

“Za razkiku od mog vremena danas studenti odmah čuju o Erasmo-programu i mogućnostima koje im se nude u razmjeni. Prije 20 godina mi smo bili pioniri koji su pokušavali prve korake. Stoga je izvrsna stvar da je u dvije decenije na hiljade studenata razmijenilo Univerzitete. Tako je formirano zdravo evropsko studentsko tkivo koje prije 20 godina nije postojalo".

Da bi u perspektivi još više studenata bilo obuhvaćeno Programom Erasmo EU je odučila da utrostruči budžet.

On je u proteklih sedam godina iznosio samo jednu, a sada su izdvojene tri milijarde eura. Tako će svaki stipendista mjesečno dobijati 200, umjesto dosadašnjih 140 Eura.

Nakon pada Zida i raspada Istočnog bloka, mnoge istočno-evropske zemlje priključile su se ovom programu.

To je samo za pozdraviti, kaže Jirži Dinstbir prvi čehoslovački ministar vanjskih poslova nakon promjena-89-93 godina.

Na godišnjoj skupštini Erazmo programa u Pragu on je posebno naglasio činjenicu da je veliki pomak to što je studentima šire otvorena mogućnost razmjene:

“Kada se prisjetim na vrijeme prije 15 godina u glavimi se, kada je o studiranju u inostranstvu samo vrte Sorbona, Oxford, St.Galen,Chapel Hill u Americi. Danas medjutim, mladi ljudi imaju znatno širi izbor nego što je biklo u moje komunističko doba. Čitave generacije nisu mogle nigdje izaći”!

Ali, studirati u inostranstvu ima i svoje nedostatke, pošto ovakva gostovanja i stečena znanja domaći univerziteti ponekad ne priznaju. No, to je problem koji Program “Erazmo” prati od njegova osnivanja kaže Italijan Giorgo Marinoni koji je nedavno izabran za predsjedavajućeg pomenute studentske mreže:

“Do sada je na domaćin univerzitetima priznata polovina, dakle 50% ispita položenih u inostranstvu. To je pak pitanje odnosa izmedju zemalja zemalja EU i pojedinih Univerziteta.

Evropska Komisija je odavno zaključila kako se mora priznati studiranje u inostranstvu. Dakle, oni koji to ne čine, rade ilegalno”

Ali,pošto je obrazovna politika još uvijek u nadležnosti pojedinih zemalja EU ne može izvršiti politički pritisak.

Italijan Giorgo ima sada zadatak da se kao predsjednik pozabavi ovim problemom.Trenutno on zajedno sa saradnicima studentske Erazmo-mreže autobusiom obilazi evropske Univerzitete i agituje u korist ovakve studentske razmjene i valorizacije vremena provedenog na stranom univerzitetu.

No, i nakon 20 godina pozitivnog iskustva, tek, jedna posoto evropskih studenata obuhvaćeno je ovim programom.

Julia Elvers-Guyot