1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

20 godina poslije: Podjele još veće

Dok su mediji u Federaciji BiH i cijelom regionu posvetili značajne minute svojih centralnih informativnih emisija obilježavanju 6. aprila, početka opsade Sarajeva i početka rata u BiH, u RS-u gledaju drugačije.

default

Stolice za sve poginule

Dok su mediji u Federaciji BiH 6. april obilježili kao simbol najvećeg pojedinačnog gubitka nakon 2. svjetskog rata, u RS-u se na prste jedne ruke mogu izbrojati mediji koji su izvještavali o manifestaciji u Sarajevu, bez „dodataka“ koji bi umanjili značaj samog događaja. Upravo zbog toga mnogi postavljaju pitanje da li će u BiH doći trenutak kada će i politika i mediji imati bar približno sličnu sliku o događajima koji su obilježili period 1992.-1996. godina. Profesor na Univerzitetu u Mostaru Mile Lasić kaže da je riječ o ogromnoj tragediji koja se dogodila Sarajevu i da je svako licitiranje žrtvama i imenima neukusno: „Ja sam bio u Sarajevu i u zatiljku mi je stajalo da je riječ o gradu koji iza sebe ima kataklizmu. Mislim da bi bilo dobro da se to shvati širom zemlje. Riječ je o traumatiziranom gradu koji tek uči da živi sa svojom tragedijom“.

Nikola Gardović - Suada Dileberović

Dok su svi mediji iz Federacije BiH posvetili više od polovine centralnih informativnih emisija početku opsade Sarajeva, u RS-u većina medija (nekoliko medija pomenulo je manifestaciju u Sarajevu, ali ne na udarnim stranama ili prvim minutama) bavila se time da je 6. april dan kada je počeo progon Srba iz Sarajeva. Radio televizija RS prenosi izjavu Mirka Šarovića, bivšeg predsjednika RS: „To vrijeme ne možete tretirati kao vrijeme opsade Sarajeva već vrijeme kada su pogažena prava srpskog naroda u BiH“, navodi Šarović.

Sarajevo Rote Stühle

"Riječ je o traumatiziranom gradu koji tek uči živjeti sa svojom tragedijom"

Istovremeno mediji u RS-u se fokusiraju na činjenicu da su tenzije počele sjednicom Parlamenta u oktobru 1991. godine, nastavljene raspisivanjem referendma da bi kulminirale ubistvom srpskog svata Nikole Gardovića, koji je ubijen 1. marta 1992. godine, što je bio povod za početak rata. Navode i da ne treba zaboraviti poklane Srbe u Sijekovcu kod Broda 26. marta 1992. godine kada je ubijeno devet osoba srpske nacionalnosti.

Da li međutim i 20 godina nakon početka rata u BiH treba vagati žrtve po tome koje su nacionalnosti ili je svaka žrtva, samo žrtva. Za građane Sarajeva koji su izgubili svoje najmilije u opsadi ne znači ništa kojeg je dana počeo rat:

“Moj sin je imao samo 14 godina…”,

“Od ovih 11 541 imam poginulog brata…”,

“Ova Sarajevska crvena linija bi bila puno duža i deblja da nije bilo onih koji su bili spremni poginuti za Sarajevo”, pričaju građani Sarajeva.

S druge strane u Banjaluci podijeljena mišljenja:

“I muslimani su bili za rat i treba stalno to da im se pripisuje. Gdje su srpske žrtve, gdje su majke Podrinja”,

“Nije dobio niko, izgubio je narod”,

“To se moglo riješiti bez rata. Za mene su svi ljudi ljudi. Ja ih dijelim na dobre i loše”, kažu građani Banjaluke.

Svako gradi svoju istoriju u BiH

Ovo pokazuje da BiH i 20 godina nakon rata živi u prošlosti, kaže politički analitičar Tanja Topić. Ona navodi da će biti teško postići konsenzus i oko činjenica: “I ovaj datum (6.4.) se posmatra iz različitih perspektiva koje se međusobno isključuju. Na tome sve strane grade i svoju istoriju i iz tog začaranog kruga teško da možemo izaći u narednih nekoliko godina, a možda i duže”.

20. Jahrestag des Bosnien-Kriegs

Švedski ministar vanjskih poslova Karl Bildt bio je na meti kritika, ali ne Sarajlija...

Mediji iz Federacije detaljno su prenijeli obilježavanje 6. aprila pa i dio u kojem je bivši portparol Haškog tribunala Florence Hartmann na ulici kritikovala šefa švedske diplomatije Karla Bilta kako nije trebao doći u Sarajevo 6. aprila te da nije ništa uradio kada je bio u mogućnosti, a da je “za Slobodana Miloševića govorio da je “dobar čovjek”. Ovaj događaj u medijima u RS-u predstavljen je kao skandal na obilježavanju početka opsade Sarajeva. Još neki mediji nisu propustili priliku da ukažu na činjenicu da su stolice koje su postavljene u gradu naručene iz Srbije.

Ko je fašista, a ko antifašista

Za hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH 6. april predstavlja dan pobjede nad fašizmom, ali ne samo fašizmom koji je vladao od 1941. godine smatra Željko Komšić: “Jer i ono što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu i 1992. je klasična borba sa fašizmom”.

Za vlast u RS-u to je iskrivljena slika istorije kaže Milorad Dodik predsjednik ovog entiteta: “Ja nisam čuo za antifašističku borbu u gradu Sarajevu za vrijeme 2. svjetskog rata i ne mislim da to ima neki značaj osim nove laži koja je došla iz Sarajeva. Sarajevo nikada nije imalo nijednu proletersku brigadu”, rekao je Dodik u izjavi koju je prenijela većina medija u RS-u.

Uzurpacija institucija?

Ipak na kraju, najjaču rekaciju izazvao je prijem kojeg je ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija organizovao povodom godišnjice početka opsade Sarajeva u prostorijama ministarstva. Dodik je poručio Lagumdžiji da je “organizovanje prijema povodom obilježavanja početka "opsade Sarajeva" apsolutno neprihvatljivo i da nije prethodno usaglašeno sa svim stranama u BiH”.

20. Jahrestag des Bosnien-Kriegs

Istina se mora pojmiti i preraditi da bi život išao dalje...

Dodik je u pismu Lagumdžiji upozorio da zajedničke institucije BiH nisu privatno vlasništvo ni jednog pojedinca, bez obzira na funkciju koju obavalja, nego prostor gdje se zajednički dogovaraju sve politike i postupci od interesa za oba entiteta i tri konstitutivna naroda.

"Ovim postupkom ponovo ste potvrdili moja konstantna upozorenja u kojima navodim da predstavnici bošnjačkog naroda ovakvom jednostranom politikom ne žele da grade zajedničku BiH", istakao je Dodik u saopštenju.

Nakon svega profesor Mile Lasić kaže da se istina, koliko god ona bila neprijatna mora jednog dana prihvatiti: “Ta istina mora se pojmiti i preraditi na obje strane, ali mislim da je veća zadaća pred srpskim čestitim ljudima da ovu tešku istinu ugrade u vlastiti habitus kako bismo ispružili ruke jedni drugima i gradili život dalje", zaključuje Lasić.

Autor: Dragan Maksimović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić