1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

20 godina poslije žrtve „Omarske“ bez spomenika

U Omarskoj kod Prijedora obilježena je 20. godišnjica od zatvaranja logora u ovom mjestu. Kroz logor Omarska je prošlo nekoliko hiljada Bošnjaka i Hrvata, a oko 700 ih je ubijeno.

Zatočenici u jednom od prijedorskih logora

Zatočenici u jednom od prijedorskih logora

Veliki broj bivših logoraša i članova njihovih porodica obilježilo je danas 20. godišnjicu stradanja civila u logoru Omarska kod Prijedora. Pretpostavlja se da je kroz taj logor prošlo više od tri hiljade logoraša, a da je oko 700 ubijeno. Dio njih ubijen je na Korićanskim stijenama i Hrastovoj glavici, a dio je podlegao u samom logoru.

Korićanske stijene

Korićanske stijene - mnogi su tu ubijeni

“Živio sam u logoru sa dvoje djece, jedno je imalo 15 godina, a drugo 21 godinu. Ostale su strašne traume i to je teško izdržati iz noći u noć”, priča Selman Hasan, preživjeli logoraš.

“Rat je mrtav, živio rat”

Logor Omarska, kao i ratni logori Keraterm i Trnopolje, osnovan je odlukom kriznog štaba prijedorske opštine 26. maja 1992. godine. Prvi strani novinar kojem su prijedorske vlasti dozvolile da uđe u logor Omarska početkom avgusta 1992. godine bio je Britanac Ed Viliami koji je u Prijedoru predstavio knjigu "Rat je mrtav, živio rat". Ti snimci šokirali su svjetsku javnost, te su uslijed pritiska logori Omarska i Keraterm zatvoreni 6. avgusta 1992. godine. “To je bio pokušaj da se zabilježi šta se ustvari desilo i pokušaj da se ne zaboravi šta se ovdje desilo”, rekao je Viliami lokalnim medijima.

Logoraš Satko Mujagić kaže da su ljudi, koji su danas došli da obilježe 20 godina od raspuštanja logora, spomenik žrtvama: “Mi smo danas obilježje. Omarska je obilježena, ona je tu i biće.”

Kompanija ArcelorMittal protiv izgradnje spomenika

Zgrada u kojoj se prije 20 godina nalazio logor Omarska

Zgrada u kojoj se prije 20 godina nalazio logor Omarska

Porodice žrtava traže da se na mjestu logora, gdje se danas nalaze pogoni ArcelorMittala, podigne spomenik kako bi se obilježilo stradanje u proteklom ratu. Međutim ni ova kompanija, ali ni prijedorske vlasti ne dozvoljavaju gradnju spomenika. Štaviše, dozvoljeno im je samo jedan dan u godini, 6. avgusta, da se okupe na ovom mjestu. Društvo za ugrožene narode zatražilo je od evropskih vlada da se izvrši pritisak na ArcelorMittal da dozvoli izgradnju spomenika. “Mi smo naveli primjer da je ArcelorMittal za izgradnju spomenika Olimpijadi u Londonu dao 20 miliona funti, a istovremeno ovdje zabranjuje da uđemo”, kaže predsjednica društva Fedila Memišević.

U Društvu za ugrožene narode ističu da će istrajati u svom zahtjevu za izgradnjom spomenika kako se ovaj zločin nikada ne bi ponovio. Tvrde da je opštinska vlast u Prijedoru glavni kočničar izgradnji spomenika.

Načelnik: “Ne želim razgovarati”

S druge strane, načelnik opštine Prijedor Marko Pavić kaže za DW da ne želi polemisati o ovim dešavanjima: “U zadnje vrijeme sam se dosta gluposti naslušao. Ne želim uopšte razgovarati sa onima koji u svom gradu na glavnom trgu napišu genocid. Sud je odbacio optužbe za genocide i ti koji pišu genocid ne zaslužuju moju pažnju i ne želim sa njima uopšte razgovarati.”

U okviru ovog obilježavanja, prijedorska bošnjačka udruženja održali su u nedjelju (5.8.) protestnu šetnju glavnom prijedorskom ulicom, u sjećanje na ubistvo 102 djece nesrpske nacionalnosti tokom ratnih dešavanja u ovoj opštini. Zbog riječi “genocid”, koja je bila ispisana na glavnom gradskom trgu od školskih torbi, policija je privela jedno lice protiv kojeg će biti podnijeta prekršajna prijava.

Autor: Dragan Maksimović

Odgovorna urednica: Marina Martinović