1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

20 godina NATO-ve mirovne misije u BiH

Doprinos NATO-a poslijeratnoj stabilizaciji u BiH je neosporan, ali su u ovoj zemlji i danas podijeljena mišljenja o djelovanju najmoćnijeg vojno-političkog saveza.

Formiran davne 1949. godine, NATO (North Atlantic Treaty Organization – Sjevernoatlantski savez) je prvi put vojno djelovao u BiH tokom rata devedestih godina. Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a (Ujedinjenih naroda) iz oktobra 1992. godine u BiH je uspostavljena tzv. Zona zabrane letenja (No fly zone). NATO je tada dobio zadatak nadgledanja zračnog prostora (Sky Monitor), bez upotrebe oružja.

„Do aprila 1993. godine NATO je zabilježio više od 500 prekršaja zone zabrane leta u čemu su prednjačile snage bivše Vojske Republike Srpske (VRS). Vijeće sigurnosti zato odobrava NATO-u upotrebu oružja, nakon čega počinje proširena NATO-ova misija pod nazivom 'Deny Flight' (Zabrana leta). 28.2.1994. godine vojni avioni bivše VRS bombardirali su fabriku u Novom Travniku. NATO lovci tada su oborili pet aviona VRS. Bilo je to prvo borbeno djelovanje NATO-a u historiji ovog Saveza“, kaže za Deutsche Welle vojni analitičar Nedžad Ahatović.

Proširenje NATO operacija u BiH

Posebnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a NATO je dobio mandat da pruži „neposrednu podršku“ UNPROFOR-u (United Nations Protection Forces – Zaštitne snage UN-a), tako da je vojno djelovao i u okolini Goražda aprila 1994. godine. „Početkom 1995. godine rasplamsavaju se borbe oko Sarajeva, a VRS krši sve dogovore granatirajući glavni grad BiH. Tadašnja komanda UNPROFOR-a pozvala je NATO da intervenira. Gađani su municijski depoi u okolini Pala, a po naredbi generala Ratka Mladića, VRS uzima kao taoce gotovo 400 vojnika i oficira UNPROFOR-a“, kaže Ahatović.

Bildergalerie - Deutschland in der NATO - 1955 bis heute

Vojnici Bundeswehra u okviru Misije NATO-a u BiH

Nakon granatiranja sarajevske Gradske tržnice u avgustu 1995. godine, NATO je pokrenuo „ograničene udare“ na položaje VRS. U operaciji „Deliberate Force“ (Namjerna sila), NATO je nanio značajne gubitke artiljerijskim snagama VRS oko Sarajeva, te protuzračnoj odbrani i sistemima veze „snaga bosanskih Srba“ na širem području Republike Srpske (RS). U Daytonu je dogovoreno i formiranje snaga za implementaciju (Implementation Force – IFOR), kako bi se pružila i vojna podrška provedbi Daytonskog sporazuma. Okosnicu IFOR-a činilo je 60.000 vojnika iz sastava NATO-a čiji je mandat počeo 20. decembra 1995. godine.

Efekti misije NATO-vih snaga

„U proteklih 20 godina prisustvo NATO-a u BiH imalo je ogromnu važnost za uspostavu i očuvanje mira i cjelovitosti te izgradnju unutarnjeg povjerenja i stabilnosti. Bez NATO-a, u BiH bi se vrlo teško proveo vojni dio Daytonskog sporazuma ili bi sve teklo sporo i praćeno incidentima. Pored obustave borbenih djelovanja, realizirano je prerazmještanje entitetskih vojnih snaga i kontrola naoružanja. Uvjeren sam da je prisustvo NATO-a tada obeshrabrilo militante u BiH. NATO je imao 'batinu' i ovlasti da je u svakom trenutku upotrijebi, a to se moralo uvažavati“, kaže za Deutsche Welle vojno-politički analitičar Đuro Kozar.

On podsjeća i na „veliki doprinos“ NATO-a u pripremama za formiranje Oružanih snaga (OS) BiH. „Trebalo je omogućiti pozitivnu atmosferu kako bi zakonodavne vlasti u entitetima i na nivou BiH donijele potrebne zakone. Cilj je bio ulazak BiH u NATO-ov projekat 'Partnerstvo za mir', a potom i NATO. Sa stabilizacijom odnosa u BiH, mijenjao se i mandat NATO snaga. Umjesto IFOR-a, uspostavljen je SFOR (Stabilization Force – Stabilizacijske snage). Kako se sigurnosno-politička situacija u BiH normalizirala, tako je opadao broj NATO-vih vojnika. U SFOR-u je bilo tek 2.500 vojnika kada je NATO 2004. godine predao mandat Evropskim snagama (EUFOR). U Sarajevu je ostao samo Štab NATO-a sa nekoliko stotina pripadnika, ali bi uloga Zapadne alijanse, u slučaju ugrožavanja mira, brzo mogla postati znatno veća“, kaže vojno-politički analitičar iz Sarajeva Đuro Kozar.

Anders Fogh Rasmussen PK in Sarajevo

Bivši tajnik NATO-a Rasmussen sa bivšim članom Predsjedništva BiH Radmanovićem tokom posjete Sarajevu

Različita gledišta uloge NATO-a

U RS-u se uglavnom drugačije gleda na ukupni angažman NATO-a u BiH gdje ima i ovakvih razmišljanja kakvo zastupa banjalučki vojno-politički analitičar Gostimir Popović koji kaže da su aktivnosti NATO-a na cijelom području jugoistočne Evrope bile „negativne“ i „destabilizirajuće“. „Te aktivnosti su dostigle vrhunac prije nešto više od dvadeset godina kada je NATO provodio i vojne akcije prema RS-u, kasnije i prema Srbiji. Takve su akcije ovdje tumačene kao agresivne i nisu doprinosile stabilizaciji situacije“, kaže Popović za Deutsche Welle.

Uprkos tome što postoje različita tumačenja o ulozi NATO-a i efektima njegove vojne misije u BiH, ova zemlja je opredijeljena za članstvo u Sjeverno-atlantskom vojnom savezu. Vlasti u ovoj zemlji su pokrenule

sveobuhvatne vojno-političke reforme u procesu euroatlantskih integracija. Nakon prijema u „Partnerstvo za mir“, BiH je nastavila ispunjavati uslove za punopravno članstvo u Evropskoj uniji, ali i NATO-u. Pripadnici OS BiH danas učestvuju u mirovnim misijama međunarodnih organizacija širom svijeta, uključujući misije pod komandom NATO-a. Ova zemlja dobila je i tzv. Akcijski plan za članstvo u NATO (Membership Action Plan – MAP), čija je aktivacija najavljena za 2016. godinu. Time bi se stekli uslovi da BiH postane punopravna članica NATO-a.

Preporuka redakcije