16. oktobar – Svjetski dan hrane

Ova se organizacija bori protiv gladi u svijetu i nastoji osigurati kvalitetnu ishranu za sve. BiH je država koja, sudeći po mnogim studijama, ima potencijala za proizvodnju hrane ali je uglavnom uvozi. Kako ekonomska moć njenih građana nije naročito visoka, često je to jeftinija hrana slabije kvalitete, ona koja se na tržištima Evropske unije ne može tako dobro plasirati.

Nakon nekoliko slučajeva trovanja hranom u proteklih nekoliko mjeseci, u BiH je aktuelizirano pitanje sigurnosti hrane i mogućnosti proizvodnje zdrave hrane u ovoj zemlji. Neizbježna su i pitanja da li bh. proizvođači hrane mogu biti konkurentni u uslovima koje diktira CEFTA sporazum i šta je prioritet države, da štiti proizvođače ili potrošače?

Prije nekoliko mjeseci više stotina Sarajlija završilo je u Kliničkom centru jer su se zarazili salmonelom konzumirajući hranu u jednom sarajevskom restoranu. Mediji su potom počeli istraživati kakvu hranu jedemo, da li je BiH zbog poroznosti svojih granica ugroženija od drugih evropskih država, da li je kontrola hrane adekvatna. Dr. Pava Dimitrijević iz Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske: »Najčešće u ljetnjem periodu se kvare sladoledi, proizvodi od mlijeka, kremasti kolači, znači oni koji sadrže kojekakve kreme, sosovi sa majonezom, isto tako faširano meso tipa ćevapa, odnosno roštiljskih proizvoda.« Dr. Dimitrijević smatra da je problem i ekonomska moć stanovništva: »Znači oni koji imaju slabiju eknomsku moć kupuju jeftinije namirinice. Te su namirnice često kritične po svom kvalitetu.«

Upitna sigurnost hrane u BiH

U BiH je nedavno formirana državna Agencija za sigurnost hrane. Direktor Agencije Sejad Mačkić svjestan je rizika sa kojim se suočavaju bh. potrošači: »Mi možemo dati preporuku da naši potrošači kupuju u onim objektima koji imaju ovlaštenja za rad. Ovi zakoni o hrani... Sada su proizvođači i subjekti koji rade sa hranom odgovorni da na tržište stavljaju zdravstveno ispravnu hranu. Uvijek može doći do trovanja jer je hrana kvarljiva materija. U saradnji sa laboratorijama, inspektorima i drugim institucijama činimo sve da naši građani jedu što sigurniju hranu.«

Anketirani građani Sarajeva nisu sigurni u ispravnost hrane koja se može naći u ovdašnjim trgovinama. Inače, više vjeruju domaćim nego stranim proizvodima: »Nije sigurno. Ne bi bilo onoliko trovanja i ne bi onoliko raje zaglavljivalo gore na infektivnoj klinici. Znači da je to samo od hrane.« »Zaista ne strahujem. Mislim da naši imaju dobru kontrolu.« »Ja samtram da ima loše hrane, te konzerve... Ja ne jedem konzerve uopšte.« »Pretpostavljam da u domaćem nema ništa.« »Pa hrana je sigurno zagađena, 100%.«

Zaštiti proizvođače ili potrošače?

Bh. proizvođači smatraju da država ne štiti domaću proizvodnju hrane dovoljno efikasno kako to čine susjedne države. Još uvijek se nadaju zaštitnim mjerama u ugovorima o slobodnoj trgovini, odnosno CEFTA sporazumu. Ipak konstatuju da se u budžetima izdvaja puno više novca za poticaj poljoprivredne proizvodnje. Stočar i proizvođač hrane iz Tuzlanskog kantona Rizah Hasanović: »Mi sijemo i radimo. Bitno je obezbijediti hranu za naše stanovništvo i za građane a oni neka i dalje uvoze pa ćemo vidjeti dokle ćemo stići.«

Sporost u provođenju zakonskih odredbi o proizvodnji i sigurnosti hrane mogla bi BiH na kraju pretvoriti u evropski otpad hrane. BiH nema ministarstvo poljoprivrede ili zdravlja na državnom nivou koje bi se brinulo za zdravstvenu ispravnost domaće i hrane iz uvoza. Ova zemlja dugo je odbijala parafarirati CEFTA sporazum o srednjoevropskoj zoni slobodne trgovine nastojeći, kako su isticali zvaničnici, zaštititi domaću proizvodnju. Možda bi više pažnje trebalo posvetiti zaštiti potrošača i obezbijediti im kvalitetnu i zdravu hranu. Ako je takvu moguće proizvesti u BiH, tim bolje.