150 godina od smrti kompozitora R. Schumanna

Okolnosti pod kojima je 29. jula 1856. Scumann umro u jednoj privatnoj klinici za nervne bolesnike u Bonn-Endenichu ostavlju dubok utisak. Čovjek koji je svojom muzikom otvorio potpuno nove puteve u umjetnosti , ostao je na kraju svog 46 godina dugog života samo vlastita sjenka. Razum mu je bio skoro potpuno pomućen, izgubio je sposobnost artikulacije, napredovanje oduzetosti tijela onemogućilo je jedinu aktivnost kojom se bavio u posljednje dvije godine, naime prepisivanje geografskih imena iz atlasa po alfabetskom redu. Schumann u zavodu "Doktor Richartz" nije više komponirao. Njegovo posljednje djelo je nastalo u februaru 1854. u Düsseldorfu , gdje je radio kao državni muzički direktor i živio sa svojom porodicom. To su varijacije za klavir u Es-Duru, kasnije nazvane «Varijacije duhova». Djelo nosi elemente lične katastrofe Schumanna, kada je prebačen da živi u zavodu za nervne bolesnike. Ovako je te dane opisala njegova supruga Clara Schumann:

« Noći su bile veoma teške , skoro uopšte nismo spavali. Danju je on pokušavao da radi , ali su to bili teški napori. Više puta je rekao kako će mu, ukoliko se ne zaustavi propadanje njegovog tijela duh biti potpuno razoren. Tako su bile uznapredovale slušne afekcije da je mogao čuti cijeli orkestar sve do posljednjeg akorda jednog djela»

27. februara 1854. završio je Schumann svoj kaligrafski rad na varijacijama , kada se dogodilo neočekivano: Iznenadno, u vrijeme ručka, skočio je Schumann u papučama i kučnom mantilu , izašao na ulicu i krenuo prema mostu na Rajni. U Dizeldorfu je bilo vrijeme karnevala, i nikome nija posebno palo u oči , jer su svi bili maskirani.

Na mostu je Schumann najprije bacio u Rajnu svoj vjenčani prsten, a onda je sam skočio. Spasili su ga mornari sa jednog broda i odnijeli ga u njegov stan. Šta je mogao biti uzrok pokušaju samoubistva?

Da li je Schumann u potpunoj svijesti želio skrenuti pažnju na sebe kao ludaka, da li je želio kraj sa užasom umjesto užasa bez kraja? Da li je prethodila svadja sa suprugom Clarom?

To do danas ne znamo, a niti dijagnoza njegovog stanja nikada nije potpuno potvrdjena. Najvjerovatnije je Schumann žrtva naredujuće paralize, postepenog omekšanja i slabljenja mozga. Uz smetnje sluha, slijedile su izmjene u fizionomiji lica.

Zbog čega je do svega došlo? Prema jednoj tvrdnji kompozitor je obolio od kasnih posljedica infekcije sifilisom. Kasni period njegovog stvaranja, obilježen pečatom duševnog bolesnika i ludila, nema ništa zajedničko sa njegovim romantično-ekscentričnim klavirskim stilom ranog stvaralaštva. Sa druge strane je nezaobilazan uticaj Bacha sa čijim djelima se mjesecima intenzivni bavio. Schumannova sudbina podsjeća na pjesnika Friedricha Hölderlina, koji mu je bio inspiracija u mladosti. Hölderlin je živio ne dvije, nego više od 30 godina pomračenog uma. Veoma je upečatljivo da je Schumannovo pretpoljednje djelo komponirano u oktobru 1853., pet klavirskih kompozicija , inspirirano poezijom Hölderlin. To je muzika koja prelazi granice, od svjetslosti jutra i dana prerasta u vječnu svjetlost.