1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

15 godina od tajkunske privatizacije u BiH

Epilog privatizacije je preko pola miliona nezaposlenih, oko 100 hiljada radnika kojima je nepovezan radni staž, fabrike pretvorene u groblja i bogaćenje tajkuna koji su uništili sve što je građeno desetljećima.

"Rudi Čajavec", "Famos", građevinsko preduzeće "Vranica", sarajevski "Sarabon"...lista je dugačka. Ovih preduzeća više nema iako su u bivšoj državi bili giganti u svojoj oblasti. Nestali su neposredno nakon procesa privatizacije, procesa koji je uništio mnoštvo radnih mjesta u BiH.

Uništene stotine hiljada radnih mjesta

Uništene stotine hiljada radnih mjesta

Proces je počeo 1998. godine kao model prodaje dionica, što je bilo pogubno za sistem. Većina firmi koje su privatizovane po veoma niskim cijenama, pretežno su napuštene nakon što su tzv. investitori podigli kredite, rasprodali imovinu a radnike poslali na ulicu. I 15 godina kasnije, nema očekivanih efekata.

Fikret Alić iz Agencije za privatizaciju Federacije BiH kaže da su novi vlasnici nažalost samo vidjeli imovinu ali ne i obaveze: "Nisu vidjeli radnike i tu je glavni problem. Zbog toga što ih nismo mogli kontrolisati i što su mnogi vidjeli samo imovinu bez obaveza, preduzeća su se našla u takvom stanju kakvom jesu."

15 milijardi dato za dvije-tri

U RS je proces privatizacije vodila Direkcija za privatizaciju dok je u Federaciji BiH za to bilo zaduženo čak 11 agencija, deset kantonalnih i jedna krovna. Epilog je 80 odsto uništenih preduzeća, pola miliona radnika na ulici a oko 100 hiljada njih nema povezan staž. Izostalo je investiranje, zapošljavanje i nova vrijednost, koju su moćnici obećavali. Za razliku od toga pojedinici su se enormno obogatili i danas taj novac preveli u legalne tokove.

Svetlana Cenić

Svetlana Cenić

"Imovina koju je popljačkala ova politička garnitura sa kriminalcima i skorojevićima je zaista ogromna", kaže ekonomista Svetlana Cenić.

Procjenjuje se da je vrijednost te imovine preko 15 milijardi maraka a da je prodata za svega dvije do tri, uzimajući u obzir milijardu od prodaje "Telekoma Srpske".

U BiH se odstupilo od prvobitnog koncepta privatizacije koji je bio baziran na otkupu certifikata. Za razliku od toga ušlo se u formiranje liste strateških preduzeća koja su prodata pod, u najmanju ruku, sumnjivim okolnostima. Ekonomisti smatraju da se proces ne može vratiti na početak i da je svaka priča o reviziji privatizacije apsurdna. Međutim može se oduzeti imovina svima koji su na nelegalan i netransparentan način učestvovali u privatizacijama: "Sada bi trebalo donijeti zakon koji bi definisao da sva krivična djela iz perioda privatizacije ne mogu da zastare", kaže Siniša Vukelić, urednik ekonomskog portala Capital.

Na tom fonu je i SDS-ov zakon o ispitivanju porijekla imovine izabranih funkcionera od 1992 godine. Iako je prošao u formi nacrta, izvjesno je da neće dobiti podršku u parlamentu u formi prijedloga jer bi to bilo kontraproduktivno za vlast.

I 15 godina poslije svakodnevni štrajkovi

Demonstracije radnika obično ostaju bez vidljivih rezultata

Demonstracije radnika obično ostaju bez vidljivih rezultata

Armija radnika ostala je bez posla, a gotovo svakodnevno na desetine njih iz raznih krajeva BiH traže svoja prava na ulici, isplatu plata, povezivanje radnog staža.

Najsvježiji primjer su radnici tuzlanske fabrike deterdženata "Dita", osnovane 1977. godine. Ona je privatizovana rješenjem Agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona 2001. godine kada je organizovana kao dioničarsko društvo. 2005. većinski dio kapitala preuzima domaći maloprodajni lanac "Lora" iz Sarajeva. Radnici su danas u štrajku, prijete podizanjem šatorskih naselja jer im se duguje 21 plata a staž im nije uvezan čak četiri godine.

Radnike u borbi za svoja prava predvodi Dževad Mehmedović: "Mi samo tražimo da riješimo ovo. Mi sada ne znam gdje smo. Ja sam čitavo vrijeme govorio da će doći vrijeme u Diti da će doći ljudi da nose imovinu. Došla je firma koja je radila sa Ditom i imaju napismeno da mogu nositi kompjutere. Počinju plijeniti imovinu i nas tu nigdje više nema".

Ovo je stvarnost BiH, iako svijetlih primjera takođe ima. Međutim i u sindikatima su ogorčeni jer nemaju mehanizam da zaštite radnike a vlast ne želi da izvrši efikasnu reviziju privatizacije. Velka Odžaković iz Saveza sindikata RS kaže da je u svim procesima vlast najodgovornija te da je postepeno oživljavanje preduzeća jedino rješenje: "Ali s obzirom na sadašnje stanje, teško da će biti bilo kakvih pomaka. Zato smo mi išli na program socijalnog zbrinjavanja da ljudi ne bi bili u potpunosti oštećeni, iako su ostali bez svojih radnih mjesta."

Fijasko revizije u RS

Proizvodne hale stoje prazne

Proizvodne hale stoje prazne

Dok je u Federaciji tek nedavno usvojen Zakon o reviziji privatizacije, Vlada SNSD-a je tokom svog mandata 2006-2010 godine formirala Komisiju za revizuju privatizacije u RS, kako bi se utvrdili propusti i nelegalna privatizacija u pojedinim preduzećima. Na čelu te komisije bio je kontraverzni Borislav Bijelić, kojeg su mediji dovodili u vezu sa mnogim aferama, te za učešće u velikom broju upravnih i nadzornih odbora pojedinih firmi.

Nakon što je komisija prestala sa radom, nakon 70 izvještaja o spornoj privatizaciji, koliko ih je Bijelić podnio nadležnim tužilaštvima, nijedan nije završio osuđujućom presudom. Bijelić ni danas ne zna zašto, navodeći primjer privatizacije "Vodovoda" u Modriči koji je privatizovan protuzakonito, pošto je prodato 55 odsto kapitala umjesto maksimalnih 20 odsto, koliko je dozvoljeno u komunalnim preduzećima: "Mi smo tu utvrdili nepravilnosti i time su se stvorili uslovi za poništenje te privatizacije, na zakonitoj osnovi. Do dan danas to se nije desilo", kaže Bijelić istakavši da razloge treba tražiti kod nadležnih institucija.

U RS privatizovano je oko 700 preduzeća i banaka od čega je 630 prestalo sa radom. Komisija je Specijalom tužilaštvu podnijela prijave u oko 70 slučajeva u kojima se pred sudom našlo devet lica. Svi su oslobođeni.

Zakoni (vlast) omogućili pljačku

Sa jednog od ranijih protesta u Banjaluci

Sa jednog od ranijih protesta u Banjaluci

To govori u prilog tome da ne samo da niko ne želi poništenje privatizacije u pojedinim preduzećima, već ne želi da sprovede ni reviziju. Nekadašnji prvi sindikalac BiH Edhem Biber (u mandatu od 2002-2008.), kaže da su tadašnji zakoni omogućili kriminalcima da sprovedu privatizaciju na sumnjiv način: "Ogromna armija radnika je ostala bez radnih mjesta, pojednici su sprovodili privatizaciju radi kupovanja nekretnina. Mnogi su se obogatili, preuzeli firme, unovčili to što su kupili na takav način i to je to."

"Borac" Travnik, "Konjuh" Živinice, "KTK" Visoko...sve su to firme koje ne da nemaju stari sjaj nego ih nema na mapi proizvodnih kapaciteta BiH. Tome su doprinijeli pojedinici koji su kroz partijska djelovanja na vlasti osigurali udio u velikim firmama koje su kasnije uništili.

Jedan od takvih slučajeva, slažu se stručnjaci je privatizacija naftne industrije u RS, koja je prodata ruskom Zarubežnjeftu za oko 230 miliona maraka. Aktualna vlast promijenila je Zakon o privatizaciji kako bi se u realizaciju ugovora ušlo direktnom pogodbom. Nakon izmirenih obaveza RS je ostalo tek nekoliko miliona. Jedina svijetla tačka je prodaja tadašnjeg "Telekoma Srpske" za nevjerovatnih 646 miliona evra 2007 godine. Tim novcem danas raspolaže Investiciono razvojna banka RS kroz fondove i kroz ulaganja širom RS. Mnogi smatraju da tog novca (iznos veći za 42 miliona maraka od tadašnjeg godišnjeg budžeta RS) više nema jer se stanje escrow računa (devizni račun za posebne namjene) drži u velikoj tajnosti.

Siniša Vukelić kaže da je privatizacija u BiH sada zaustavljena te da je s jedne strane razumljiva propast nekadašnjih giganata, koji su imali zastarjelu proizvodnju: "Ali interesantno je da je država upropastila ona preduzeća koja su imala ogroman potencijal, poput robne kuće Boska, ili neka od preduzeća koja se bave akciznim proizvodima poput Fabrike duvana Banjaluka ili preduzeća iz naftne industrije, gdje potražnja za njihovim proizvodima nikada nije padala."

Šta dalje?

Kada poslovi krenu loše, radnici su prvi na udaru. Mnogi mjesecima nisu primili platu.

Kada poslovi krenu loše, radnici su prvi na udaru. Mnogi mjesecima nisu primili platu.

Stručnjaci smatraju da bi se trebalo hitno pokrenuti pitanje privatizacije Birča iz Zvornika kojeg je kupila litvanska UKIO grupa pod sumnjivim okolnostima. Vlada RS je, kada je sav novac izvučen, u ovoj fabrici glinice kupila ostatak kapitala, sa namjerom da pokrene stvar sa mrtve tačke. Sada se postavlja pitanje da li bi rješenje bilo revizija privatizacije, za koju niko ne zna šta bi donijela ili njeno poništenje. Svetlana Cenić smatra da ni jedno ni drugo ne bi donijelo konkretne rezultate: "Šta se može uraditi...oduzeti imovinu svima onima koji su na nelegalan način učestovali u svemu tome. Neka izvoli svako dokazati gdje su im izvori prihoda u odnosu na imovinu koju imaju. Sve ostalo je podvaljivanje ljudima jer neke stvari se ne mogu vratiti, kao ni radnici."

Svijetlih primjera ima ali ih je u odnosu na propale privatizacije veoma malo. Neki od njih su banjalučki "Celex", "Vitaminka" i pomenuti "Telekom" u RS. U Federaciji BiH su to Cementara u Kaknju, firma "Natron" iz Maglaja, "Hepok" iz Mostara te "Unico filter" Tešanj.

U odnosu na propala preduzeća, ovo je nažalost samo kap čiste vode u prljavom moru privatizacije sprovedene u BiH.

Autor: Dragan Maksimović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić