1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

15 godina od početka rata u BiH

Napad srbijanskih specijalaca na Bijeljinu 1. aprila 1992. godine bio je početak rata u Bosni i Hercegovini. U toku tri dana arkanovci i paravojne jedinice SDS-a, po zvaničnim podacima, tadašnjih vlasti, ubili su 46 građana bošnjačke nacionalnosti, mada je broj stradalih bio znanto veći. Sve su to bili civili, ubijeni na ulici ili u svojim dvorištima i kućama.

Još vidljivi ostaci rata

Još vidljivi ostaci rata

Za 15 godina od tih, za Bijeljince i cijelu BiH, neočekivanih i tragičnih događaja, niti jedno ubistvo nije razjašnjeno, nije pronađen nijedan ubica niti naredbodavac ubistava nedužnih građana.

Od tada pa do današnjeg dana zvanične vlasti te nasilno ubijene Bijeljince tretiraju kao ratne žrtve, mada ratnih sukoba u Bijeljini nije ni bilo.

Traganje za pravdom u vezi sa ovim zločinima, sem porodica stradalih, je zadatak i bošnjačkog udruženja građana «Povratak i održivi opstanak». I porodice i udruženje su naišli na nerazumijevanje i opstrukciju od strane pravosuđa. Ni reforma u ovoj oblasti i izbor novih sudija i tužilaca nisu pokrenuli istragu sa mrtve tačke.

Predsjednik udruženja Salem Čorbo:

«Okružno tužilaštvo u Bijeljni je sve učinilo da ne dođe do procesuiranja tih zločina. Do prije dvije godine to je prešlo u nadležnost dijelom državnog suda, tako da nadležni u ovom tužilaštvu smatraju da je to sada briga države Bosne i Hercegovine, a da je to tužilaštvo, i da su svi ti događaji, ustvari, već sad osuđeni na neprocesuiranje, znači na jedan zaborav, naravno što se tiče pravde i zakona. To je ono što sada imamo. Nije bilo presuda, bilo je samo pokrenutih istraga koje nisu rezultirale ni jednom jedinom presudom za ratne zločine.»

Ovo udruženje svoje aktivnosti usmjerava i za traženjem osoba koje su tih dana, a i tokom rata nestale. Za njih se samo zna da su ih odvela uniformisana lica Vojske ili Policije Republike Srpske, a zašto su i gdje ubijeni i sahranjeni još se ne zna. Samo iz Bijeljine i Janje takva sudbina zadesila je oko 100 Bošnjaka svih dobi, od djece do staraca.

O tome Salem Čorbo kaže:

«Sva lica koja se vode pod nestalim su imala one koje su ih odveli, one koje su to naredili, koja i sada uglavnom vladaju, i ono što mi treba da tražimo je da se otkriju imena ljudi koji su odvodili i, naravno, da pokažu sa istinom šta je bilo sa tim ljudima koji su odvedeni. Kategorija nestalih je dosta zamaglila ovu stvar. Znači, jednostavno, tadašnja vlast je nasilno odvodila i ubijala, u najvećem broju slučajeva ljude, porodice, djecu, civile, a za to još nije smogla snage i još nema snage da izađe na vidjelo i da kaže kako je bilo, zbog čega je bilo i ko je to uradio.»

Sigurno je da će vlasti i dalje pokušavati te događaje prepuštati zaboravu, a odgovorne neće hapsiti, kako se ne bi otkrila i njihova uloga u tim i drugim zločinima.

Porodicama ubijenih i nestalih ostaje da i dalje tragaju za pravdom i da se nadaju da će to doživjeti, dok će se cjelukupna beha javnost tih žrtava isključivo sjećati samo uz prigodne datume.