1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

15 godina od okončanja apartheida u Južnoj Africi

Prije 15 godina u Južnoj Africi je bijelo stanovništvo glasalo protiv apartheida. Na današnji dan, 17. marta 1992. godine tadašnji predsjednik F.W. de Klerk zatražio je od bijelog stranovništva da se na referendumu izjasni da li će podržati reformski proces za ukidanje apartheida.

Protesti žena žrtava apartheida u Južnoj Africi

Protesti žena žrtava apartheida u Južnoj Africi

Dva miliona bijelaca sa pravom glasa, odnosno 69 procanata glasali su za, što je značilo kraj apartheidu i pripremi za prve demokratske izbore 1994. godine, kada je vlast preuzela crna većina.

Kada se danas pitaju stanovnici Južne Afrike, skoro da nema onoga ko će reći da je tada glasao protiv promjene. To je naprosto politički nekorektno, a samo neznatna rasistička manjina zagovara nekadašnji režim apartheida.

" Ja sam glasao sa “DA” i raduje me kako su se stavri razvijale : lijepo je živjeti u zemlji gdje cvjeta privreda. Posljednjih 15 godina su bile fantastične. Svi su sada na jednoj liniji, bez obzira na boju kože. Mislim da je sve bolje išlo nego što se očekivalo”.

I naravno , svi koje danas pitamo nisu bili nikakvi rasisti, ili profiteri režima apartheida

" Govoreći pošteno ja se ne mogu tačno sjetiti dana kada smo glasali. Ali, ja nisam nikada glasao za Nacionalnu partiju ili vladu apartheida. Uvijek sam bio za opoziciju i podržavao je koliko sam mogao. Želio sam promjenu i bio sam presretan kada se dogodila". Ipak, nisu svi tako zadovoljni. Jedan vlasnik restorana smatra da stavari nisu postale bolje, nego baš suprotno:

" Sve je mnogo gore. Nem više kvaliteta. Ne bih želio vratiti sat unatrag, jer je dobro da se desila promjena, ali ipak mislim da je došla prebrzo. Problem je naime u tome da nemamo dovoljno kvalificiranih ljudi. Takodjer je veliki problem kriminal. Zato veliki broj ljudi napušta zemlju".

Ogromna quota kriminaliteta je ono što ističu svi pripadnici bijele rase. U toj mjeri nije ga bilo u vrijeme apartheida. Naravno da nije, jer je tada Južna Afrika bila policijska zemlja i većinsko crno stanovništvo je bilo pod strogom kontrolom i obespravljeno. Država je zapadala pod sve veći pritisak, rastao je bijes crnačke većine, tako da rasistički režim nije dugo mogao zadržati svoju politiku diskriminacije i odvajanja rasa.I zato je zaključak većine bijelaca danas:

" Moralo je tako biti, to je bila ispravna odluka i dobro je funkcionirala". Ipak, to ne znači da nema kritike današnje situacije: " Korupcija na primjer, ili siva ekonomija od koje profitira samo mali broj. Na tržištu rada bijelci su zapostavljeni, a kada se posao dodijeli crncu, ne znači da je to i najkompetentnija osoba”.

Iapk, gledajući u cjelini, većina bijelih Južnoafrikanaca optimistično gleda u budućnost: