1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

15 godina od genocida u Ruandi

7. aprila 1994. godine u Ruandi je počinjen genocid. Pripadnici bataljona "plavih šljemova", koji su se nalazili u Ruandi, samo su bili nijemi promatrači tadašnjih zbivanja.

Žrtve genocida u Ruandi su također bili i oni najmlađi

Žrtve genocida u Ruandi su također bili i oni najmlađi

Svijet je bio samo promatrač kada su prije 15. godina u Ruandi ulice bile pune leševa. U toj zemlji su čak bile prisutne i međunarodne mirovne trupe. No, Vijeće sigurnosti UN je zabranilo trupama da napadaju. Nakon što je u Runadi izvršen genocid, pojedini eksperti su istražili ulogu koju je u to vrijeme imala međunarodna zajednica. Od tada je postalo jasno da se genocid u Runadi mogao spriječiti i da se broj žrtava mogao smanjiti. Međutim, još prije nego su ubistva i počela, nedostajala su upozorenja da Ruandi prijeti katastrofa.

Ujedinjeni narodi su bili informirani ranije

Sjedište Ujedinjenih naroda u New Yorku

Sjedište Ujedinjenih naroda u New Yorku

Telegram „Ujedinjenim narodima u New Yorku. "Svjedoci smo demonstracija tokom kojih se primjenjuje nasilje, zatim noćnog granatiranja te politički i etnički motiviranih ubistava. Imamo pouzdane informacije da naoružane grupe pune svoj vojni arsenal i žele da oružje podjele njihovim pristalicama. Ukoliko do toga dođe, sigurnosna situacija će biti pogoršana. Ugrožena je također i sigurnost saradnika Ujedinjenih naroda i civilnog stanovništva.“

Dva mjeseca prije nego što je došlo do genocida, posebni izaslanik UN za Ruandu Jacques Roger Boo-Boo je poslao u New York ovaj telegram. To je bio samo jedan od pokazatelja da se katastrofa nazire. Mirovna misija UN je u Ruandi bila smještena do kraja 1993. godine. Napadi na manjinu Tutsi, izvještaji o oružju koje je pristizalo ekstremnim pripadnicima plemena Hutu, tajni centri za obuku policije – Ujedinjeni narodi su bili informirani o svemu tome.

„Belgijska vlada je naprimjer znala kakva opasnost prijeti tako da je nedjelju dana prije genocida doslovno molila američke i britanske diplomate u UN da pojačaju mirovne snage. No, oni su to odbijali iz finansijskih razloga. Bio je to loš signal. "Oni koji su planirali genocid, tako su znali da ga mogu i provesti, a da svijet pri tom neće ništa uraditi“, kaže britanska autorica Linda Melvern. Ona je za potrebe svoje knjige pod naslovom „Prevareni ljudi - Uloga Zapada u genocidu u Ruandi“, analizirala ponašanje zapadnih zemalja i radila kao vještak pri Međunarodnom sudu za Ruandu. 7. aprila 1994. kada je došlo do genocida, plavi šljemovi su bili samo promatrači. 3.000 Tutsija je pobjeglo u bazu belgijskog bataljona. Kada je došlo do ubistva belgijskih vojnika, bataljon se povukao.

Svijet je bio preokupiran zbivanjima u bivšoj Jugoslaviji

15 godina kasnije: Fotografije ubijenih tokom genocida u Ruandi

15 godina kasnije: Fotografije ubijenih tokom genocida u Ruandi

„Svijet je bio preokupiran bivšom Jugoslavijom. Kada je došlo do genocida, Vijeće sigurnosti UN i zapadni mediji su se zanimali za dešavanja na Balkanu. Runda je bila sporedna stvar. Bila je to slabost kako politike tako i medija“, ističe Linda Malvern.

Zapadni političari nijednog trenutka nisu govorili o genocidu. Tadašnji američki predsjednik Bill Clinton je govorio o ratu između „rodovskih zajednica“. Kofi Annan, koji je kasnije postao generalni sekretar UN je bio jedan od rijetkih koji je uvidio dio odgovornosti:

„Ne smijemo zaboraviti da smo kolektivno zakazali kada je trebalo da zaštitimo 800.000 nedužnih muškaraca, žena i djece u Runadi. Moramo priznati našu odgovornost da nismo učinili dovoljno kako bi zaustavili genocid.“

Autor: Daniel Pelz / Senad Tanović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić