1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Protjerivanje iz Diznilenda"

Miodrag Šorić11. septembar 2016

Teroristički napadi od 11. septembra 2001. su promijenili Sjedinjene Američke Države. Osjećanje koje nadvladava sve je - strah. Islamofobija je u međuvremenu postala mejnstrim.

https://p.dw.com/p/1JyIl
Grab von James McNaughton
Foto: DW/M.Soric

Vilijam i Mišel Meknauton gledaju stare foto-albume. Mnoge fotografije su iz vremena kada je njihov sin Džejms, kojeg su od milja zvali 'Džimi', još bio sa njima, dok je još bio živ. Mnoge medalje i nagrade nalaze se u njegovoj nekadašnjoj dječijoj sobi u suterenu, u jednoj staklenoj vitirini. "Ovo ovdje nam je najvrjednije", kaže Vilijam pokazujući 'Purple Heart'. Riječ je o ordenu koji se dodjeljuje samo vojnicima koji su u borbama teško ranjeni ili poginuli. Njegovog sina Džimija je 2005. u Iraku ubio snajperista. Roditelji se nikada nisu pomirili s tim gubitkom. Redovno obilaze njegov grob na vojničkom groblju u Riverhedu, oko dva sata kolima udaljen od Njujorka. "Ako imam baš loš dan, nekada znam da dođem ovdje i usred noći", kaže Mišel.

Vilijam i Mišel su penzionisani policajci iz Njujorka. Oboje su 11. septembra 2001. bili na dužnosti. Gledali su tog sudbinskog dana američki užas, žrtve... Oni su američki patrioti, konzervativni, gostoljubivi, spremni da pomognu. Ponosni su da je jedna ulica u susjedstvu dobila ime po njihovom sinu, kao i jedna zgrada u zatvoru Gvantanamo. Za njih, ali i za mnoge Amerikance, Džimi je heroj.

William i Michelle McNaughton
Vilijam i MIšel na groblju gdje je sahranjen i njihov sin DžimiFoto: DW/M.Soric

"Ljudima u Iraku je gore nego ranije"

Dok prelistava foto-album, ponovo provaljuje iz njega: "Zašto je naš sin morao umrijeti?" Pritom rat u Iraku uopšte ne dovodi u pitanje. Njegov sin je, kaže, bio vojnik, a vojnici rade ono što im generali narede. Ono što ga ljuti, na šta je zapravo bijesan, jeste povlačenje američkih trupa iz Iraka. "Ljudima u Iraku je danas gore nego ranije", kaže Vilijam. U Iraku ne samo da su mnogi Amerikanci ostavili svoje živote, već je nakon povlačenja ostalo naoružanja i opreme u milionskoj vrijednosti. "Zašto?", pita se ponovo.

Ali, ustvari bi ovaj čovjek morao da odgovori na ovo pitanje: Dejvid Pitreus, nekadašnji direktor CIA i komandant američkih trupa u Iraku i Avganistanu. Američki mediji o njemu pišu hvalospjeve kao o najnadarenijem vojnom vođi posljednje decenije. U međuvremenu radi za njujoršku privatnu firmu KKR (Kolberg, Kravis, Roberts) koja između ostalog trguje milijardama vrijednim dužničkim obveznicama Sjedinjenih Američkih Država.

General Pitreus ulazi u prostoriju u teget odijelu, u crnim izglancanim cipelama i sa kafom u ruci, prijateljski se osmjehujući. Izgleda da ovog čovjeka ništa ne može iznenaditi. Rat protiv terorizma će trajati generacijama, objašnjava. U jednoj veoma komplikovanoj rečenici upotrebljava riječ 'održiv'. Zapravo želi da kaže kako je rat kompleksna stvar, skup i da Amerikance košta mnogo truda. Ako bi ga SAD dugo vodile morale bi biti sposobne i da ga finansiraju.

David Petraeus
Dejvid PitreusFoto: DW/M.Soric

Cilj Bin Ladena: finansijski oboriti SAD na koljena

General Pitreus zna bolje od drugih da je onaj koji je iz pozadine vukao konce za napad 9/11, Osama Bin Laden, između ostalog želio SAD da obori finansijski na koljena. Da zemlju upetlja u više ratova koje na kraju ne može da dobije. On je, doduše, uvjeren da će tzv. Islamska država u dogledno vrijeme biti pobijeđena. Ali, pesimističan je po pitanju budućnosti Iraka. A na kraju nije imao ni odgovor na pitanje zašto je sin porodice Meknauton poginuo u Iraku.

To isto važi i za psihologa Skota Morgana sa Dru univerziteta u Medisonu. On godinama radi na istraživanjima 'političke psihologije Amerikanaca'. Teroristički napadi od 11. septembra su trauma za Amerikance, kaže on i dodaje da su njegovi zemljaci u strahu da se tako nešto može ponoviti. Skot Morgan opisuje vrijeme od pada Berlinskog zida do 11.9. kao srećno vrijeme. Sjedinjene Američke Države, kaže on, bila su neprikosnovena svjetska sila, a Amerikanci su vjerovali da ne mogu da budu napadnuti. Ali, terorističkim napadima se sve promijenilo, kaže on: "Nakon 9/11 smo protjerani iz Diznilenda, iz zemlje iz bajke. Vjerovali smo da nas u njoj niko ne može napasti. Ali, i do nas je stigao zastrašujući svijet sa svim njegovim opasnostima."

Islamofobični napadi su Trampov standardni program

Studije takođe pokazuju da su teroristički napadi pojačali nepovjerenje Amerikanaca u muslimane, kaže Skot Morgan. Mržnja prema strancima i islamofobija su dio standardnog izbornog programa republikanskog kandidata za predsjednika, Donalda Trampa.

Scott Morgan
Skot MorganFoto: DW/M.Soric

Žena koja konstantno pati zbog te netrpeljivosti je Aber Kavas iz Bruklina. Ova 24-godišnjaknjia nosi maramu, ali uvijek se trudi da to budu svjetlije, vesele boje, posebno kada ide na aerodrom. Ona ne želi da biva zadržavana od strane policajaca ili da kod drugih putnika budi strah. Istovremeno je sita toga da se stalno izvinjava zato što je muslimanka. Od prije dvije godine radi u Arapsko-američkoj asocijaciji i, u školama ili crkvama, drži kurseve o islamofobiji.

11. septembar okrenuo joj je život naglavce. Njen otac, koji nije imao validne dokumente za boravak u SAD, morao je da napusti zemlju. "Četiri godine nakon 11. septembra promijenila se američka imigraciona politika. Moj otac je bio tri godine zatvoren. Moja porodica se žalila i pokušavala da ga izvuče na slobodu. Ali, protjerali su ga u Jordan, jer nije smio da ostane u Sjedinjenim Američkim Državama." Ona od tada živi sa svojim sestrama i majkom u Njujorku, a oca posjećuje jedanput godišnje. Ostatak godine u kontaktu su preko Skajpa ili telefonom.

Ali, održavati vezu telefonom je teško. Danas je, kaže, njenim roditeljima 30 godina braka i jedino što njen otac može da uradi jeste da svoju suprugu nazove telefonom. To je, kaže, rastužuje. A sve to zbog 11. septembra, kaže, dok briše suze s lica.