250711 100. Bayreuther Festspiele

Rihard Vagner – libretista, kompozitor i režiser, sve u jednoj ličnosti – želio je operu sasvim u skladu sa svojim predstavama. U aprilu 1871. godine posjetio je sa suprugom Kozimom idilično mjesto Bajrojt u Bavarskoj, zemlji njegovog mecene kralja Ludviga II. Vagner je bio toliko oduševljen gradićem da je odlučiio da upravo tu ostvari svoj san. Pet godina kasnije, 13. avgusta 1876, podigla se zavjesa i tako su počele prve Bajrojtske operske svečanosti i prvi put je u cjelini izveden ciklus Vagnerovih opera „Prsten Nibelunga“.

Svaka predstava ritual

Prvi festival bio je finansijski fijasko i gorko umjetničko razočaranje. „Djeco, napravite nešto novo!“ - bila je poruka Riharda Vagnera savremenicima. Slijedio je sopstveni savjet i komponovao posljednju operu „Parsifal“. Vagner je umro 13. januara 1883. godine u Veneciji.

Poslije toga festivalom je rukovodila Vagnerova supruga Kozima, inače jedna od ćerki kompozitora Franca Lista. Režija, scenografija, izbor pjevača i način pjevanja – sve je određivala Kozima, koja je na svoj način tumačila volju „maestra“. Decenijama nije smjela da se mijenja dekoracija. Svaka predstava u operi na zelenom brežuljku bila je ritual, kao da je bilo u pitanju uspostavljanje nove religije. Danas je to prošlost, ali i dalje postoji osobena zajednica poštovalaca Vagnerovog djela, kaže sopranistkinja Evelin Herlicius:

„Ljudi koji vole tu muziku identifikuju se sa zdanjem opere kao da je njihova i zato osjećaju potrebu da na neki način učestvuju u njenom radu, da budu pitani.“

Ideološka bliskost

Umjetnici i intelektualci okupljeni oko Kozime Vagner bili su pristalice snažne nacionalističke i narodnjačke ideologije, antisemitski obojene. Zigfrid, jedini sin Riharda i Kozime Vagner bio je uspješan dirigent i kompozitor. Preuzeo je rukovođenje festivalom kada se 1908. godine Kozima povukla. Zigfrid se odvažio da malo modernizuje režiju i spasao je festival propasti tokom vrtloga Prvog svjetskog rata. Oženio se 1915. godine sedamnaestogodišnjom Engleskinjom Vinifred Vilijams.

Kozima Vagner umrla je 1930. godine, nekoliko mjeseci poslije nje i Zigfrid. Njegova udovica Vinfred bila je fanatična obožavateljka Riharda Vagnera – i Adolfa Hitlera. Deset godina prije dolaska na vlast, 1923., Hitler je posjetio Bajrojt i otkrio ideološku bliskost sa Bajrojtskim krugom. Vinfird je postala njegova doživotna prijateljica sa kojom je bio na „ti“. Veza sa Hitlerom obezbjedila je opstanak Bajrojtskih operskih svečanosti. Prvih godina vlasti Hitler je bio redovni gost u vili Vagnera i njegovih potomaka „Vanfrid“.

Prijateljstvo sa Hitlerom

Zdanje opere ostalo je pošteđeno razaranja u Drugom svjetskom ratu. Era „novog Bajrojta“ počela je 1951. godine pod zajedničkim rukovodstvom Vilanda i Volfganga Vagnera. U jednom intervjuu za Dojče vele Volfgang Vagner je govorio o izazovima sa kojima su tada bili suočeni.

„Postojala su dva velika problema. Prvo, finansije. Ne treba zaboraviti da je Rihard Vagner bio bankrot već druge godine festivala. I drugo, trebalo je prebroditi netrpeljivost Nijemaca, bez stranaca u tome ne bismo uspjeli, zbog prijateljstva moje majke sa Hitlerom.“

O umjetničkoj strani brinuo se Viland – Vagnerova djela bila su postavljena u mitološkoj ravni, dok je o poslovanju i organizaciji brinuo Volfgang. Bajrojtski festival ponovo je privlačio slavne dirigente i pjevače. Viland Vagner neočekivano je umro 1966. godine, sve poslove preuzeo je Volfgang i pune 42 sam brinuo o festivalu. Povukao se tek 2008. godine i rukovođenje Bajrojtskim operskim svečanostima prepustio ćerkama Evi Vagner-Paskije i Katarini. Umro je u martu prošle godine.

Bajrojtski festival, kojim sada rukovodi četvrta generacija Vagnera, medijski se otvorio i može se pratiti i preko podkasta, kao lajvstrim, a ispred zgrade opere predstava se može besplatno gledati na velikom ekranu. Govori se o „svježem povjetarcu na brežuljku“ (na kome je opera), ali se i dalje prikazuju predstave postavljene u vrijeme Volfganga Vagnera. Umjetnički rukopis praunuka vidjeće se tek 1913. godine u novoj postavci „Prstena Nibelunga“ i prvom izvođenju u Bajrojtu tri rana djela Riharda Vagnera - istina, ne u operi na brežuljku, nego na jednoj drugoj pozornici u gradu.

Autor: Rik Fulker/ Nenad Briski

Odg. urednik: Svetozar Savić