100 dana sa Angelom Merkel

Sutra se navršava stotinu dana otkako je na dužnost stupila vlada crveno-crne koalicije. Najviše priznanja u tih prvih stotinu dana predsjednica vlade, Angela Merkel dobila je za vanjsku politiku.

Izalazak Angele Merkel na vanjskopolitičku scenu pokazao je da povjerenje u CDU raste, dok SPD gubi podršku. Prve radne posjete Merkelove inostranstvu zaslužuju dobru ocjenu. Suvereno je prevazilazila prepreke i pri tom nije izbjegavala probleme na vanjskopolitičkoj sceni. Jasnim stavom a ne floskulama Merkelova je neposredno nakon dolaska na mjesto kancelarke iznenadila američku ministricu vanjskih poslova Condoleezu Rice:

«Razgovarali smo i o slučaju za koji vlada SAD smatra kao grešku.»

Radilo se o njemačkom gradjaninu libanskog porijekla koga je CIA greškom kidnapovala. Ricee nije bila oduševljena time što je javno morala da prizna grešku. Medjutim, predsjednica njemačke vlade zahtijevala je još više od toga:

«Institucija poput Zatvora Guantanamo ne može i ne smije vise da postoji. To tvrdim , to je moje mišljenje i moj stav, koji ću reći kako ovdje, tako i na bilo kom drugom mjestu.»

Američka vlada je mirno primila ove riječi Angele Merkel jer je za nju bilo veliko olakašanje to što više nije imala posla sa Gerhardom Schröderom. Predsjednik SAD George W. Bush je, tokom njene prve posjete Washingtonu imao samo riječi pohvale za Angelu Merkel.

Uz svjesno približavnje SAD, Angela Merkel je uklonila zategnutosti koje je Gerhard Schröder imao sa Moskvom i Parizom. Time je dobila manevarski prostor koji je njen prethodnik izgubio. Stalno ponavljane izjava o prijateljstvu kao i preveliko oslanjanje na privredne veze ne spadaju u vanjskopolitički stil Angele Merkel. Nakon prvog razgovora sa ruskim predsjednikom Putinom Merkelova je izjavila:

«Razgovarali smo o stvarima o kojima nismo imali iti stav - na primjer o situaciji u Čečeniji ili na Sjevernom Kavkazu.»

Ministar vanjskih poslova Frank- Walter Steinmeier morao je da se pomiri sa činjenicom da su posjete Angele Merkel izazivale više pažnje od njegovih:

« U jednoj vladi vanjskom politikom se bave i ministar vanjskih poslova i kancelar ili kancelarka.Važno je da se vodi jedinstvena vanjska politika i to će tako i biti», rekao je Steinmeier.

Činjenica je da su kancelarka i socijaldemokratski ministar vanjskih poslova zajedno prevazilazili razne prepreke i to upravo kada su u pitanju problematične teme kao što je spor oko iranskih nuklearnih programa. Ipak, priznanje za prvih stotinu dana crno-crvene vanjske politike trebalo bi odati prije svega kancelarki i samim tim CDU-u.

To je pomalo zajedljivo prokomentarisao socijaldemokrata Peter Struck:

« Zvanične posjete su bile zaista potrebne, ali sada je neophodno angažovanje cijele koalicije, a ne samo pojedinih ministara.»

Drugim riječima vanjska politika je važna, ali stvarni izazovi za veliku koaliciju tek dolaze: državni dugovi, nezaposlenost i reforma zdravstvenog sistema.