1:0 za integraciju

Die Welt piše o tome da je Miloševićeva sljedbenica Slavica Đukić Dejanović postala je predsjednica srbijanskog parlamenta.

"O turobnoj prošlosti ona radije šuti. Ni jednom riječju ne spominje nasilje policije protiv opozicije 90-tih godina. Tada je ona kao funkcionerka Socijalističke partije dospjela na naslovne strane zbog izborne prevare. Protiv njene kandidature nisu protestirali smao nacionalisti, već i Liberalnodemokratska partija Čedomira Jovanovića koji ju je označio kao simbol starih vremena. Dokaze o tome već danima objavljuju nezavisni beogradski listovi. Ona je ostala povjereljivi partijski vojnik i u MIloševićevoj blizini i onda kada mu je većina partijskog kadra okrenula leđa i pronašala novo političko utočište. Tokom dramatičnog hapšenja Miloševića 2001. godine nalazila se u njegovoj vili na Dedinju. Kao psihijatrica pokušavala je umiriti članove najutjecajnije porodice u zemlji", piše Suedeutsche Zeitung portretirajući novu predsjednicu Skupštine Srbije i napominje da je Slavica Lukić Dejanović u međuvremnu počela važiti kao europski orijentirana.

Turci ponosni i bez izgreda

„U noći kada je odigrano polufinale nije došlo do nereda koji su bili predskazivani. Nadmoćna većina ovdašnjih Turaka pratila je utakmicu sa ponosom i nakon minimalnog poraza mirno žalila. Ipak, bilo je nasilja. Samo ono je došlo prije svega od Nijemaca. Šta bi se desilo da je Njemačka momčad izgubila? Ne bi se ostalo samo na sramotnom događaju u Drezdenu gdje su vandali demolirali turski imbis i povrijedili Turke“, piše u svom komentaru Rheinpfalz.

Ipak, samo nogomet

Tagescajtung komentira da je bilo: 1:0 za integraciju. „Po svemu sudeći kako njemački tako i turski mediji su doprinijeli tome da se igra na kraju svede na prijateljsko slavlje. Konzervativni mediji, koji razvoj multikulturnog društva doživljavaju kao đavolji posao, skloni su dramatizirati stvari. Oni rado bude osjećaj kod građana, da je sitnica dovoljna pa da situacija eskalira. No, ko nošenje turskih zastava na nogometnoj utakmici doživljava kao znak upozorenja, kao što je to slušaj sa jednim njemačkim dnevnim listom, taj ispoljava samo svoju neurotičnost“, kritizira Tagescajtung.

„Nogometna utakmica kao mjerilo njemačko-turskih odnosa i mjesto integracije? Najvažnija sporedna stvar na svijetu ne treba biti preuveličana i pored toga što je u ovom slučaju polufinale samo po sebi važno. To jest i ostaje nogomet“, komentira Schweriner Volkszeitung.