1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video
U fokusu
Bosna i HercegovinaNjemačkaRat na Bliskom istoku

1. juli Medjunarodni dan borbe protiv trgovine ljudskim organima

30. juni 2006

U Kini cvjeta trgovina ljudskim organima. Mnogi stranci, kojima treba bubreg ili neki drugi organ dolaze ovdje na operaciju, jer su šanse da dobiju odgovarajući organ velike. Poznato je da u Kini veliki broj zatvorenika biva osudjen na smrtnu kaznu. Nakon, egzekucije, odstrajunjuju im se unutrašnji organi, koji, završavaju na klinikama za transplantaciju. U Kini u julu izlazi zakon, kojim se zabranjuje ilegelana trgovina ljudskim organima. Eksperti medjutim sumnjaju, da će ovaj zakon nešto promijeniti. Prilog Chun Cui.

https://p.dw.com/p/AUqZ
Kina vrbuje strane pacijente da dodju u ovu zemlju, potraže odgovarajući organ i da se podvrgnu operaciji
Kina vrbuje strane pacijente da dodju u ovu zemlju, potraže odgovarajući organ i da se podvrgnu operacijiFoto: dpa

Reklamni slogan na web stranici jedne kineske klinike za transplantaciju organa puno obećava. «Davaoce organa nije problem pronaći.» A potom morbidna rečenica: «Stupite sa nama u kontakt, prije nego što bude kasno». Još jedan klik na kompjuteri direktno vas vodi do cjenovnika, objavljenom na pet stranih jezika. Bubreg možete dobiti po cijeni od 62.000 dolara a plućno krilo košta 160.000 dolara. Biznis sa trgovinom ljudskim organima u Kini naprosto cvjeta. Ispred Kine su, kada je u pitanju ova vrsta trgovine, još samo Sjedinjene Države. Godišnje se obavi na hiljade tranplantacija, kaže Stephen Wigmore, iz Britanskog institita za transplantaciju:

«Već godinama se gomilaju dokazi o egzekuciji kineskih zatvorenika, čiji se organi, bez njihove prethodne saglasnosti, uzimaju i prodaju. Riječ je o razradjenoj trgovini organima, tako da nije slučaj da klinike za transplantaciju daju reklame, u kojima pozivaju pacijente iz cijelog svijeta da im se obrate, garantujući im da će lako pronaći odgovarajući organ za presadjivanje.»

U Kini se godišnje pogubi više zatvorenika, nego u svim drugim državama svijeta zajedno. Amnesty International smatra da je u 2005-oj godini izvršeno 1770 smrtnih kazni. Godinu ranije su organizacije za ljudska prava zabilježile 3400 pogubljenja, pri čemu se polazi od činjenice da su prave brojke još i crnje. Stephen Wigmore iz Britanskog institita za transplantaciju:

«Mogući razlog ogleda se i u činjenici, da postoji veliki broj zatvorenika, kod kojih je već napravljen test tkiva i koji samo čekaju na smrt. Do pogubljenja dolazi kada se pronadje pacijent, primalac, kojem odgovara njegovo tkivo i naravno organ.»

S obzirom na veliki pritisak medjunarodne zajednice, Kina je bila prisiljena da donese zakon koji zabranjuje trgovinu ljudskim organima. Po zakonu nijedna Klinika za transplantaciju ne smije preuzeti organ, bez prethodne pismene saglasnosti davaoca organa. Osim toga transplantacije se u budućnosti smiju vršiti samo u izabranim klinikama, u kojima će postojati takozvana Komisija za etička pitanja, koja će razmatrati opravdanost presadjivanja organa. Chen Zhonghua, predsjedavajući najvećeg kineskog Instituta za tranplantaciju pri Univerzitetu Tongji, kaže:

«U principu kineske vlasti su napravile korak naprijed. Ali to je mali korak, koji je još uvijek itekako daleko od jednog modernog zakona, koji bi zabranjivao trgovinu ljudskim organima. «

Chen Zhonghua osim toga smatra da Komisije za etička pitanja nemaju tačno razradjene kriteriji, po kojima odlučuju. Tim prije, što, je i dalje na snazi odredba, po kojoj članovi porodice odlučuju o tome, hoće li organ, nakon smrti biti poklonjen ili ne, kaže Katrin Willmann iz Instituta za Aziju u Hamburgu:

«Suprotno izjavama svjedoka i aktivista za ljudska prava, državne kineske vlasti upućuju naodredbu iz 1984. Po njoj članovi porodice odredjuju smiju li organi pogubljenih biti odstranjeni i poklonjeni nekom drugom.»

Problem bi jedino mogao biti riješen, kada strani pacijenti ne bi odlazili u Kinu u potragu za organima, i kada ne bi više išli na operacije. Ilegalnoj trgovini ljudskim organima najbolje bi se stalo u kraj, kada bi ljudi bili spremni da dobrovoljno poklone ili zavještaju svoje organe.