1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Žrtve trgovine ljudima u EU su sami njezini građani

Rumunji, Bugari, Mađari su u Europi najbrojnije žrtve trgovine ljudima. Pri tome su žene prvenstveno žrtve seksualnog iskorištavanja i nasilja. Drugi razlozi trgovini su i ilegalna usvajanja djece kao i prisilni brakovi.

„Trgovina ljudima je oblik modernog ropstva“, ova definicija Europske unije za većinu Europljanja nije nikakvo iznenađenje. No, ono što je iznenađujuće je činjenica da najveći broj žrtava trgovine ljudima unutar Europske unije su sami građani ovih zemalja. „Često mislimo kako su žrtve osobe koje dolaze iz nekih trećih zemalja, no to nije tako. Većina su državljani neke od zemalja EU-a. Njima se trguje kao s robom a počinitelji su članovi kriminalnih mreža. No, klijenti koji takoreći koriste „njihove usluge“ su opet državljani neke EU zemlje“, izjavila je Myria Vassiliadou, koordinatorica za suzbijanje trgovine ljudima pri Europskoj komisiji.

Naime, prema izvješću Eurostat-a, čak 61 posto identificiranih žrtava trgovine ljudima su tijekom 2013. godine činili sami građani EU-a. Slično je i ako se pogledaju statistike europske policije Europola. Između 2009. i 2013. godine su žrtve bili najčešće isto državljani neke od zemalja Europske unije: 40 posto Rumunja, 18 posto Mađara i 11 posto Bugara.

Myria Vassiliadou

Myria Vassiliadou

Žene žrtve seksualnog iskorištavanja

Najveći postotak među žrtvama trgovine ljudima čine žene i djevojčice. Većina su ujedno i žrtve seksualnog nasilja i iskorištavanja. Prema podacima Eurostat-a, u razdoblju između 2008. i 2010. čak 62 posto žena je u ove svrhe bila izložena seksualnoj zlouporabi i nasilju.

Treba naglasiti da kada se govori o identifikaciji ovih žrtva i pomoći osim samih vlasti i policije, veliku ulogu igraju i razne nevladine organizacije. Samo u Njemačkoj postoji sveukupno 37 ovakvih organizacija i savjetovališta koje se zalažu i angažiraju za suzbijanje trgovine ženama i nasilja nad njima. „Upravo su nevladine organizacije bile te koje su ovaj problem prije desetak godina postavile i na političku agendu“, kaže Naile Tanis, jedna od voditeljica organizacije KOK – Koordinacije za borbu protiv trgovine ženama.

Ona dodaje kako ove organizacije među svojim suradnicama i suradnicima imaju i velik broj liječnika, odvjetnika i drugih stručnjaka koje žene, žrtve trgovine ljudima prate prilikom odlaska u razne državne urede te ih prate i prilikom organizacije povratka u domovinu – ukoliko do njega mora doći. Što se tiče izvješća i statistika Europola i Europske komisije, Tanis potvrđuje te navode i brojke. Prema njezinim riječima, najveći broj klijentica KOK-a su žene, državljanke EU-a. Većina dolazi iz Bugarske, Rumunjske, Poljske i Mađarske, iako, kako kaže, među žrtvama ima i velik broj žena iz Nigerije. „Međutim, i Njemice su često žrtve trgovine ljudima unutar Njemačke“, kaže ona.

Naile Tanis, Geschäftsführerin der NGO KOK

Naile Tanis

Na pitanje je li zakoni koji zabranjuju ili dozvoljavaju prostituciju ili pak kažnjavaju korisnike ovih usluga ili ne - utječu na ovu trgovinu, Myria Vassiliadou kaže kako bez obzira na zakone, u svih 28 zemalja EU-a postoji trgovina ljudima kao i prostitucija. „Europska komisija je utvrdila direktnu povezanost između trgovine ljudima i prostitucije. Riječ je u svakom slučaju o jednoj vrlo rizičnoj grupi“, kaže ona.

Nakon seksualnog iskorištavanja, kao motivi krimalne trgovine ljudima stoje prisilni rad, ilegalno oduzimanje, odnosno, vađenje organa, ilegalna usvajanja djece i prisilno sklapanje brakova.

Pravna obaveza

Iako je broj identificiranih žrtava, znači službeni broj žrtava u posljednjim godinama povećan, EU ipak polazi od toga kako je stvarna brojka daleko veća. „Mora se učiniti još mnogo više toga kako bi se riješio ovaj problem“, kaže Vassiliadou. Ona upućuje na pravne smjernice EU-a iz godine 2011. vezane za borbu protiv trgovine ljudima. Prema njima bi počinitelji trebali biti još učinkovitije gonjeni a žrtve bolje štićene. Zemlje članice EU-a, imaju još dvije godine vremena kako svoje zakone prilagodile smjernicama iz Bruxellesa. Do travnja 2013. je to naime učinilo svega 20 zemalja EU-a. Među onima koje još nisu učinile sve što su morale, nalazi se i Njemačka.

Vassiliadou zbog toga iznosi svoju sumnju i bojazan kako bi sljedeći izvještaj Eurostat-a mogao biti još negativniji. Aktualna gospodarska kriza čini ljude još ranjivijima i siromašnijima što ih pak čini lakšim žrtvama mreža kriminalnih usluga. „Za mene inače ne igra niti najmanju ulogu činjenica jesu li žrtve građani EU-a ili ne. Žrtve su žrtve. A naša, u najmanju ruku, pravna zadaća je da poduzememo korake kako bismo to suzbili“, zaključuje ona.

Autor: Luisa Frey / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Svetozar Savić