1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Život u radioaktivnom području

Dvije decenije poslije strašne černobilske katastrofe koja se dogodila 26. aprila 1986. godine, nije poznato koliko je tačno ljudi umrlo od posljedica radijacije. Prema podacima UN, oko 4.000 ljudi je podleglo raku i drugim onkološkim bolestima. U prvim danima nakon katastrofe, u Černobilu je evakuirano oko 200 hiljada ljudi.

Jedna od napuštenih kuća

Jedna od napuštenih kuća

Sada je zabranjeno kretanje u zoni od 10 kilometara oko mjesta neserće. Nueklearni reaktor ni danas, 20 godina kasnije ne radi. Ipak, na samom rubu ozračenog područja u nekolicinu sela ponovo su se vratili prijašnji stanovnici. Jedna od njih je Elena Muzitschenko: « Naše selo je bilo veliko, 400 domaćinstava. Bile su tu brojne kuće, dvospratnice. Autoput je bio u blizini. Sada je nemoguće ponovo izgraditi takovo selo. Mnogi stanovnici koji su otišli su u međuvremenu preminuli.» Elena Muzitschenko je izbliza doživjela katasrofu u Černobilu. Stanovnici njenog sela- Bartolomejewka su zajedno sa stanovnicima još 600 sličnih sela evakuirani nakon nesreće 1986 godine. Uprkos strogim armijskim kontrolama, Elenina porodica se vratila u svoje rodno mjesto u nadi da će uskoro moći živjeti kao i prije eksplozije reaktora.

Opasan život

Zbog visoke radioaktivnosti nadležni organi pokušavaju spriječiti samovoljni povratak i naseljavanja sela, kaže šef ureda za preseljavanje stanovništva u tom području Eduar Kowaljkow. Stanovnici međutim kako navodi ne žele živjeti nigdje drugo kaže: «Ljudi koji se nasele u određene zone se potpuno opuste. Pretvore se u ljude koji se više ni za što ne interesuju, ne vide više smisao u životu. Ti ljudi onda žive u blizini divljih životinja, i život im se sastoji od toga da se ujutro probude, jedu, spavaju i više ništa dtrugo ne rade». Protivljenje stanovnika da se presele u mjesta koja su im od nadležnih institucija predložena, povezano je na određen način i sa lošim planiranjem vlade. Strah da bi mogli ostati bez posla je jedan od razloga zbog kojeg mnogi od njih odbijaju da se presele u manje zagađena područja.Oni koji su pristali na to kažu da u međuvremenu imaju ogromne finansijske probleme i da su depresivni. Zato mnogi svoje probleme pokušavaju zaboraviti konzumiranju alkohola. Elena Mizitschenko kaćže još ima snage da se sama suoči i riješi probleme sa kojima se svakodnevno susreće: «Živimo u našoj domovini.- Nemamo krava, guski, pilićaJedemo isključivo hranu koju sami proizvodimo. Nemamo ček ni struje, niti radi. Ali ipak smo sretni: živimo u vlastitoj zemlji, u vlastitoj kući.

  • Datum 26.04.2006
  • Autor Irina Makavajeva
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AQKW
  • Datum 26.04.2006
  • Autor Irina Makavajeva
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AQKW