1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Život u podijeljenom Hebronu

Hebron je i za Jevreje i za Muslimane najsvetije mjesto. Mole jedni i drugi, ali vojska kontroliše vlast. Suživot? Teškoi pored obećanja.

default

Podijeljeni sveti grad -Hebron


Izrael je,izgleda, takodje shvatio da rješenja konflikta na Bliskom Istoku nema bez prihvatanja plana o postojanju dvaju država.

U to pravcu je bila usmjerena i nedavna posjeta američkog državnog sekretara Kondoleza Rajs, koja je vodila pregovore sa obje strane izraelskom i palestinskom.

Izraelsko zaposjedanja palestinskog područja je glavna prepreka rješenja krize na ovom području. To je posebno vidljivo u gradu Hebronu, južno od Jeeusalema, gdje je nakon izraelskog osvajanja grad podijeljen na dva dijela. Stari dio je u rukama Jevreja, dok je od Palestinaca, koji su tu neka bili većina ostalo njih malo.Oni se ni dan-danas, ne mire s takvim ishodom. Ovaj je grad posjetila reporterka Karstin Winter.

Atmo musik Muezin

”Glas mujezina sa obližnje džamije nadjačava jevrejsku muziku, što u gradu Hebronu nije ništa neobično. Ovdje leže kosti proroka Abrahama, Isaaka i Jakova, i njihovih supruga.

Za Jevreje, ali i Muslimane, ovaj grad je najsvetiji od svih ostalih. Istovremeno, poslednjih godina, i poprište krvavih sučeljavanja krajnje radikalnih Jevreja i Palestinaca.

Čitav grad kontroliše izraelska vojska, a oko 500 doseljenika živi u stješnjenim naseljima.

Premda Paletinci imaju pravo da ovdje ravnopravno žive, oni se osjećaju šikanirani od strane vojske i jevrejskih doseljenika.

Stoga se koncentrišu se u područje Hebrona, koje oni kontrolišu, oko starog dijela grada.

Najveći broj od ukupno 130 000 Arapa dolazi moliti u Abrahamovu pećinu, iako su izloženi strogoj provjeri na kontrolnim punktovima sa teško naoružanim vojnicima.

Nerijetko, prilikom saslušavanja, dobijaju i batine.

Jehuda Šaul je i sam nekad bio na kontrolnom punktu,ali ga je napustio razočaran postupcima prema Palstincima.

Tako je izrazio svoj protest protiv neogaraničenih prava vojnika:

”Mogao sam tada i ubiti nekog nedužnog čovjeka i mirno spavati. Ali, Palestinac se ne smije posmatrati kao životinja, ako si vojnik u misiji. To jednostavno ne prolazi. Ne može se nekome upadati u kuću i istovremeno ga se posmatrati kao čovjeka. Ali, za naše pretke,očeve i majke mi smo u Izraelu ne oni koji osvajaju, nego brane našu zemlju"

Jehuda Šaule je inače otrtodoksni Jevrejin, ali radikalni doseljenici u Hebron smatraju ga, izdajnikom.

Pod lupom su i oni koji trebaju nepristrasno posmatrati situaciju u Hebronu.Takav je slučaj sa Filipom Štajnerom i Mats Lignelom, koji su posmatrači u ime jedne skandinavske nevladine organizacije. Svakodnevno prošetaju starim dijelog grada Hebrona, i pritom statistički zavode, ako je došlo do nereda ili hapšenja. Vrše patolu i uskih ulica, tamo gdje je nekada bio arapski bazar-čaršija sa puno ljudi. Sada ovdje vlada neobična tišina, koju jedan od njih, Filip Štajner ovako tumači:

”Ovo je stara čaršija, stari i trg Hebrona. Kao što se primjećuje sada je miran i otvoren je samo jedan dućan. Nešto dalje vidite izraelske kontrolne tačke sa vojnicima, i sasvim gore na sredini trga je najveći centralni kontrolni punkt.

Jasno se da primjetiti kako izraelska vojska pospješuje liniju podvajanja.Tako se na jednoj strani mogu šetati samo Palestinci i na toj strani je samo nekoliko arapskih dućama.

Oni su medjutim, najčešće zatvoreni. Na drugoj strani trga su Jevreji doseljenici, koji su svoje stanove podigli, upravo, na arapskim dućanima.Tamo nema prilaza i Palestinci na drugu stranu ne smiju ići, osim onih koji još uvijek tamo stanuju”.

Tih nekoliko desetina Palestinaca koji su odlučil, pored svega ostati na onoj strani, i dalje vodi svoje dućane. Čine to prije svega iz ideoloških razloga. Jedan stariji čovjek stoji pred radnjom sa začinima, koja je totalno u sijeni veće i modernije, što pripada jednom od jevrejskih doseljenika.

Skandinavski posmatrači su samo rijetki kupci u dućanu.

Ali, vlasnik kaže da mu nije do zarade i obrazlaže:

"Otvorio sam vrata dućana, samo da bih protestovao protiv

okupacije jevrejskih doseljenika. Vjerujem da će moj protest ohrabriti i druge Palestince, da tako čine”

Malo dalje u jednoj uličici, jedan od vlasnika dućana je raazapeo kišobran, bukvalno da bi se zaštitio od smeća,

kojim ga sa prozora i balkona iznad njega, gadjaju jevrejski doseljenici:

” Oni na nas i naše dućane bacaju prljavu vodu i kemikalije. Samo da bi nama i onome što prodajemo, nanijeli štetu i time nas odavde otjerali.

Oni ovdje, jednostavno ne žele Palestince.”

Dok medjunarodni promatrači pričaju sa trgovcem, dotle izraelski vojnici prema izlaznom punktu sprovode jednog zavezanog osmogodišnjeg dječaka, očito Paletinca.

Štajner i Lignel kažu kako će na ovakav način samo izazvati veću mržnjhu Arapa. Takva se slika može ovdje često vidjeti, svjedoče oni:

”Ovdje često hapse djecu, samo zato što ih gadjaju kamenicama. A, to je ovdje,mora se priznati, zaista česta pojava”.

Eto tako vam izgleda svakodnevnica u Hebronu kažu dvojica promatrača. Teško je ostati neutralan, kada vidite koliko teško je Palestincima ovdje i koliko pate. Izraelski vojnici i jevrejski doseljenici sa dvojicom ljudi iz švedske organizacije, ne žele razgovarati-oni ih reko bi se, tek trpe. Samo neki od Palestinaca, ovdje, javno kaže ono što svi od njih misle:

riječi političara o mirnom suživotu, samo su prazna obećanja, naspram onoga, što se dešava u svakodnevnom životu Hebrona.

Kerstin Winter