1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Život u getu

Kao slabu tačku integracije mnogi stručnjaci ocjenjuju stambenu politiku. Umjesto da se doseljenici smjeste u mješovite sredine oni se koncentrišu u pojedinim dijelovima grada. Tako nastaju geta gdje žive stranci.

default

I onda dolaze problemi: Izolacija u getu, nezaposlenost, nasilje i visoka stopa kriminala. A šta to znači za mlade, živjeti u prihvatnim centrima za izbjeglice, i kako oni na to gledaju vidjećemo na Enisovom primjeru koji živi u jednom prihvatnom centru u Hamburgu.

Enis ima 13 godina. Rođen je u Hamburgu, ali njegova porodica je sa Kosova. Enis ne želi da kaže svoje pravo ime. Od prije četiri godine živi u industrijskom dijelu Hamburga u prihvatnom centru za izbjeglice. 450 izbjeglica tu živi a polovina njih su djeca. Većina dolazi iz bivše Jugoslavije i iz Avganistana.

Deutschland Irak Flüchtlinge Ankunft in Hannover

Enis kaže: "Ni stanovi, a niti bilo šta drugo ovdje nije dobro. Sve je išarano grafitima i prljavo." On sanja o svom sopstvenom stanu, bez nereda. Drugačijem nego što ima ovdje u prihvatilištu. Petkom popodne je još i mrino. Napolju lije kao iz kabla.

Tako bih volio da imam svoj pisaći sto...

Enis priča mobilnim telefonom. Neka djevojčica ga nervira. Dosadna je, a on stalno gleda na sat. Autobus dolazi samo jednom dnevno i on odlazi u obližnji tržni centar da jede. Skoro svaki dan je tamo, kao uostalom i mnogi njegovi zemljaci. Nakon jednog tanjira makarona u kineskom restoranu brze hrane, odlazi pred prodavnicu C&A gdje radi njegova 17-godišnja sestra Violeta.

Ona je jedina koja radi iz njegove familije. On često dolazi po nju. "Ko zna, nije lako u ovom našem mjestu; može neko da bude na stanici ili šta već. No, kad sam ja tu, onda tako nešto ne može da se dogodi", govori Enis žaleći se na visoku stopu nasilja.

Čekanje...na bolje sutra

Čekanje...na bolje sutra

Autobus je pun stranaca i svi idu u izbjegličko prihvatilište. Između braće i sestara često dolazi do svađe. Kojim putem treba da se ide do kuće. To je mračan dio i Viloeta se plaši da ide sama. U ulazu njihove kuće miriše na hašiš. Trojica mladića stoje na stepeništu. I odmah postaje jasno zašto policija često obilazi ovaj kraj. Ulazeći u stan Enis pokazuje svoju sobu koju dijeli sa starijim bratom.

"Tako bih volio da imam svoj pisaći sto", kaže. Jer, u cijeloj kući nema nijedne stolice. Svoj domaći Enis radi ili na koljenima ili na malom stočiću pored kauča. Ali, kada se upali TV on odmah zatvara udžbenik engleskog. Nekoncentrisan je. O njemu nema ko da brine. Otac ili nije kod kuće ili sjedi u svojoj sobi i puši. Majka je jedna fina ali slomljena žena. Uništena bračnim trzavicama i frustracijom da ni nakon 16 godina u njemačkoj još nema radnu dozvolu. A Enisov dan počinje jedanko kao i prethodno veče. Sjedi umoran u svojoj sobi.

Autor: Ketrin Erdman i Svetozar Savić

Odg. ur.: Z. Arbutina