1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Život se vraća u Kobane

Borci „Islamske države“ morali su da napuste Kobane i taj grad je ponovo u rukama Kurda. Izbjeglice su polako počele da se vraćaju svojim kućama. Grad je uništen, ali njegovi stanovnici su solidarni i složni.

Kaban je svakoga dana išao na uzvisinu Mašteh Nur. Odatle je mogao da dobro vidi Kobane. Prije pet mjeseci, on je sa svojom porodicom iz Kobanea pobjegao u susjedni grad Suruč – na turskoj strani granice. Kao i mnoge druge izbjeglice, našao je utočište u logoru Erin Mir Kan. Ali, u mislima je ostao u Kobaneu.

Čim se pročulo da su kurdski borci ponovo osvojili grad, Kaban je otišao tamo - najprije sam. Želio je da vidi šta se desilo sa njegovom kućom i restoranom, a i da ispita može li i njegova porodica da se vrati. I zaista – vratili su se. Sada on za DW kaže: „Upravo smo se vratili u život, i pored razaranja koje je pogodilo i moju kuću, i pored toga što mi je restoran uništen.“

Slike uništenja

Većina ulica i gradskih četvrti je uništena. Anvar Muslim, predsjednik Izvršnog gradskog vijeća, kaže: „Površina Kobanea iznosi oko sedam kvadratnih kilometara. Sedamdeset odsto te površine je uništeno – 40 odsto je kompletno razoreno, prije svega u jugoistočnom dijelu grada.“

Anvar se prisjeća: „Džihadisti IS digli su u vazduh 27 vozila punih eksploziva. Na grad je iz merzera ispaljeno više od 110 granata. A stalno je bilo i samoubilačkih atentata“. On kaže da grad još nije dobio finansijsku pomoć za obnovu. U Kobaneu su vidljivi tragovi uništavanja: od mnogih kuća su ostale samo ruševine. A na kućama koje nisu pogođene raketama ili bombama, pritisak okolnih eksplozija je raznio vrata i prozore.

Rückkehr des Lebens im zerstörten Kobane

Ovde se peče hljeb za čitav grad

Improvizovana pekara i besplatan hljeb

To što se u Kobaneu ponovo budi život, zasluga je pragmatizma njegovih stanovnika. Kada su počele borbe, takozvana Islamska država je uništila gradsku fabriku hljeba. Ali, pekari su nastavili da rade: da bi zadovoljili potrebe boraca i civila, našli su sigurno mjesto na kome su napravili improvizovanu fabriku – i tamo nastavili da peku hljeb koji su besplatno dijelili sugrađanima.

Asis Murad je šef improvizovane pekare. On je ubijeđen: „Naš rad je jedan vid otpora. Onaj ko ode na front sa oružjem, treba da dobije i hljeb. Svi mi branimo Kobane“. Pekar Ali se upravo vratio iz Turske, sam, bez porodice, iz ubjeđenja. „Kada sam odlučio da se vratim, imao sam čvrstu namjeru da služim građanima svog grada. Ako bude potrebno, zbog toga ću se latiti i oružja.“

Svi koji rade u ovoj pekari dobro poznaju Kobane. Za vrijeme borbi, oni su slali hljeb na mjesta koja su na bezbjednoj udaljenosti od vatrenih linija. Jedno vozilo je odatle prenosilo hljeb dalje, na front. Sada pekari šalju hljeb i izbjeglicama koje se nalaze između turske i sirijske strane.

Rückkehr des Lebens im zerstörten Kobane

Ljekar Mohamed Aref ostao je u gradu

Solidarnost lekara

Jedina bolnica u gradu nema mnogo šta da ponudi svojim pacijentima. Svi ranjenici ovde imaju besplatan tretman. Osim toga, ljekari idu i u kućne posjete sugrađanima kojima je potrebna pomoć. Jedna ljekarska delegacija svakog dana odlazi i u Tel Šair i Marsamilu, mjesta gdje ima izbjeglica – i tamo dijele lijekove i pregledaju bolesne.

Organizacija za izbjeglice u Turskoj (AFAD) procjenjuje da je iz Kobanea izbjeglo ukupno 183.000 ljudi. Kurdski političari govore o više od 200.000 osoba koje su poslije 16. septembra prošle godine prispjele u Tursku. Broj povratnika u Kobane se procjenjuje na 25.000. Ali, niko ne zna tačne brojke. Jasno je samo da će proći godine, a možda i decenije, dok se u ovaj grad sa 100.000 stanovnika ne vrati normalan život.

Preporuka redakcije