1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

„Život nije scenario, ali planovi pomažu“

Sljedeće godine neću pušiti. Trčaću. Javljaću se starim prijateljima. Novogodišnje odluke i planovi. Imaju li smisla? Kako sa riječi preći na djela? O tome za DW govori Kordula Nusbaum, stručnjak za planiranje vremena.

DW: Već nekoliko godina pitate ljude da otkriju svoje planove za novu godinu. Ima li promjena u tome šta ljudi žele?

Kordula Nusbaum: Niz godina je ljudima bilo važno pravljenje karijere – brzo, više, dalje. Sada primjećujem jasno promišljanje. Druge vrijednosti su u prvom planu. U njih spadaju odnosi prema drugim ljudima ili traženje posla koji pričinjava i zadovoljstvo. Na seminarima primjećujem da sve više ljudi kaže: bolje manja zarada, a više vremena za mene, moje prijatelje i smislene aktivnosti.

Ima li razlike u tome ako plan formulišemo sa „obavezno moram“ ili „htio bih“?

Apsolutno. Za mene je najvažnije pitanje: Zašto? Uzmimo kao primjer klasik, hoću da prestanem da pušim. Kada ja pitam zašto, onda mnogi kažu „zato što me to već duže vreme nervira i zato što želim da se to zaustavi“. Ali to nije moćno „zašto“. Moćno „zašto“ bi na primjer bilo, imam djecu i sin mi kaže: „Tata smrdiš na dim, neću više sa tobom da se grlim.“ Kod klasičnih planova za novu godinu ti odlučujući razlozi nedostaju. Kada neko ne može da objasni svoje sportske planove, onda je to – kako ga ja zovem – „alibi cilj“ koji ne vodi do stvarne promjene.

Na koji način se ostvaruju ciljevi koje prati moćno „zašto“?

Sljedeći korak poslije pitanja „zašto“ je: Šta mogu da učinim da se barem malo približim cilju i budem pragmatičan? U slučaju da su mi namjere u vezi sa sportom ozbiljne, mogu najprije da postavim male ciljeve, da od sada više ne idem liftom, već da koristim stepenice. To su stvari koje lako mogu da se primjene u svakodnevici. Uvijek savjetujem da se ne postavljaju tako veliki ciljevi kao što je trčanje tri puta sedmično. To je često teško izvesti u svakodnevici. Ukoliko neko želi da se upiše u fitnes-centar i ozbiljno se bavi sportom, najprije bi trebalo da razmisli kada će i koliko imati vremena za to.

Kordula Nusbaum

Kordula Nusbaum

Kao trener držite seminare na kojima sa ljudima razrađujete put za realizaciju njihovih ciljeva i želja. Trebaju li nam danas konsultanti za svaku stvar? Posao trenera doživljava pravi procvat.

Da, to je tačno. Tržište je preplavljeno i ljudima koji nemaju odgovarajuće obrazovanje. Ali dobar trener može da pomogne da stvari brzo vidimo jasnije. Ja kao trener neprestano posmatram i postavljam ciljano pitanja. Nedavno je jedna osoba htjela da preuzme firmu od roditelja i primijetila sam da joj to uopšte ne leži. To je bio strani cilj, koji su više roditelji priželjkivali.

Zašto se sve više okrećemo trenerima?

Mislim da danas mnogi uzimaju trenera jer je to postala moda. Ranije je čovjek možda radije odlazio kod dobrog prijatelja. Ali trener je podrška na profesionalnom nivou. Ljudima često nedostaju smjernice u tom moru mogućnosti. Nekada je društvena integracija bila snažnija. Neko je možda bio u crkvenoj zajednici i time imao jasno definisan pravac. Danas je sve drugačije i čovjek može da se izgubi u tom moru mogućnosti. Zato ima smisla raditi sa profesionalcem kako bi se ponovo pronašao lični put.

Traženje smjernica, ciljevi i ostvarivanje snova, da li je to potraga za vječnom srećom?

Glavni razlog zašto nešto radimo je da bismo bili srećni. Put do sreće je za svakog čovjeka drugačiji. I tu dolazimo na početak našeg razgovora: glavno pitanje je „zašto“. Šta te u tome što želiš da radiš u stvari čini srećnim? Tako se približavamo stvarnim ciljevima koje onda možemo u potpunosti da sprovedemo.

Vaša nova knjiga izlazi u martu 2015. godine i zove se „Ipak ide“. Najavljujući knjigu ste rekli: „Uzbudljiv, srećan život ne može da se planira“. Dakle ipak treba odstupiti od planova?

Ne! Ali ono što mislim je to da ne mogu tačno da kažem šta ću raditi za godinu dana ili za tri godine. U izvjesnom smislu je danas postalo uobičajeno da mora da se stremi ciljevima, ali naš život nije scenario ili slagalica. Planovi u smislu „za šta gorim, šta mi je važno?“, oni nas vode naprijed. Ali na tom putu čovjek mora biti otvoren za nove šanse i mogućnosti koje se nude i da vidi kuda ga one vode. Ako marširam pravim putem i ako se nalazim u pravom okeanu, onda je potpuno svejedno na kom ostrvu ću zastati, sve dok je koridor ispravan. Dobri planovi su nam potrebni da bismo uopšte mogli da marširamo.

*Kordula Nusbaum, (1969.) radi kao trener u Minhenu i stručnjak je za uspješno planiranja vremena. Od Fondacije za testiranje proizvoda (Warentest) njeni savjeti za planiranje vremena ocijenjeni su najvišom ocjenom. Uvijek na kraju godine putem interneta poziva svoje klijente i učesnike seminara da otkriju svoje nove planove. U novoj knjizi „Ipak ide“, koja će biti objavljena u martu 2015. godine, otkriva neke savjete i strategije, kako je moguće realizovati snove, ciljeve i ideje.