1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"Žene bez muškaraca"

Od 1. jula u njemačkim bioskopima počinje da se prikazuje film „Žene bez muškaraca“, iranske rediteljke Širin Nešat koja od 1979. godine živi u Sjedinjenim Američkim Državama.

default

Film Women without Men

Scena iz filma "Žene bez muškaraca"

Jedna prevarena žena, jedna nesrećno zaljubljena, jedna prostitutka i jedna samoubica – četiri žene iz Irana sreću se u začaranom vrtu. Vrt je džungla, ali i pustinja i sklonište u kome te sasvim različite žene pripovjedaju svoje sudbine o otporu i represiji u vrijeme promjene vlasti u Iranu 1953. godine. U snažnim i subjektivnim slikama i metaforama rediteljka Širin Nešat podsjeća na na ambivalentna stanja i raspoloženja nade i očaja, tuge i obnove.

„U ovom filmu željela sam da pokažem da je život u Iranu pedesetih godina bio šareniji nego danas. Mogli ste da sretnete prozapadno orijentisane ljude, religiozne vjernike, prostitutke… Ta situacija potpuno je različita od ove danas, kada se ljudi prisiljavaju da budu vjernici.“

Ne može se protjerati Iran iz Iranaca

Shirin Neshat 66. Internationale Filmfestspiele in Venedig

Širin Nešat na Filmskom festivalu u Veneciji prošle godine sa srebrnim lavom - nagradom za najbolju režiju.

Rediteljka Širin Nešat je muslimanka koja je rasla u prozapadno orijentisanoj porodici i pohađala katolički internat u Teheranu. Upisala je studije umjetnosti. Godine 1979. napušta Iran i seli se u SAD. Za to vrijeme na vlast u Iranu dolazi Ajatolah Homeini. Širin Nešat ostala je da živi u SAD, ali se na umjetničkom planu uvek iznova vraća Iranu, kao što to bio slučaj sa serijom fotografija „Alahove žene“ sa kojima je postala poznata.

„Irance možete protjerati iz Irana, ali ne možete protjerati Iran iz Iranaca. Nakon dugog niza godina koje sam provela u SAD još uvek se osjećam kao Iranka. Sa druge strane osjećam se i kao žena sa Zapada, jer tako razmišljam, oblačim se i živim.“

Ova umetnica je godinama izbjegavala da zauzme jasnu političku ili vjersku poziciju. Ona tvrdi da njena ostvarenja treba da govore sama za sebe. U svojim video instalacijama ona ispituje ne samo vrijednosti islama nego i hrišćanstva.

„Ja jesam muslimanka, ali se ne molim svakog dana. Mene ne zanima nepoštovanje prema islamu. Mislim da je vjera lična stvar koju bi okolina morala da poštuje. Ovim filmom ne želim da dovodim u pitanje islam ili da protestujem. Ja želim da prikažem ono što vidim. Nije mi interesantno kada su umjetnička djela neki vid umjetničkog protesta.“

Flash-Galerie Women Without Men

Paralele između 1953. i 2009.

Rediteljka kaže da je revolucija mladih Iranaca uticala na nju. U trenutku revolucije smatrala je moralnom obavezom da podrži mlade. Konačno, i ona sama se bori za ono u šta čvrsto vjeruje: slobodu, demokratiju i ljudska prava. Širin Nešat smatra da su paralele između revolucije 2009. i 1953. godine očigledne. Pogotovo kada je riječ o ženama.

„Kada se radi o političkim aktivnostima, žene se razlikuju od muškaraca. Vjerujem da su na tom planu žene emocionalnije i to je veoma pozitivno. Žene ne vole nasilje, ali ga trpe. Prošlog ljeta žene su podržavale demonstrantne koje je policija napadala. Te scene mogu se vidjeti i u filmu kada glumica Munis uzima umirućeg vojnika u naručje i plače.“

Sa filmom „Žene bez muškaraca“ rediteljka Širin Nešat želi da podsjeti gledaoce na ljude koji su se davne 1953. u Iranu borili za slobodu i demokratiju. Iranci bi trebalo da se podsjete na kratak period demokratije, kaže rediteljka. To im danas vraća malo dostojanstva.

Flash-Galerie Women Without Men

Autorke: Sabine Damaške/ Željka Bašić-Savić

Odg. urednik: Svetozar Savić