1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Žena je "trčala" za muškarcem, a ne obrnuto

Dakle, imamo arheološki dokaz za ono što smo oduvijek naslućivali: žena bira muškarca, a ne obrnuto. I za to je žena - barem ona prije 4.000 godina - uzela u obzir da mora prijeći dalek put.

Ukoliko žene žele osnovati obitelj, postaju aktivne. Ukoliko im to ne pođe za rukom u njihovom neposrednom okruženju i muškarac iz snova se ne nađe negdje u susjedstvu, onda mora tražiti na udaljenijim lokacijama. To je danas tako, a to je očito bilo tako još prije 4.000 godina.

Na osnovu brojnih skeleta su znanstvenici više njemačkih instituta došli do saznanja da su u brončanom dobu mlade žene starosti od 17 godina pa nadalje krenule na dug put kako bi pronašle partnera i osnovale obitelj. Rezultate istraživanja su znanstvenici objavili u američkom stručnom časopisu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America).

Emancipirane žene brončanog doba

"Sve ukazuje na to da su žene u brončanom dobu bile ekstremno mobilne", pojašnjava Philipp Stockhammer sa Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu. To su, kaže on, pokazale i studije koje su prethodile. Dosad je uvijek važila predodžba o tome da je muškarac kao ratnik odlazio u tuđinu, a da su žene za to vrijeme ostajale kod kuće. No, upravo je suprotno bilo slučaj, uvjerava Stockhammer, voditelj studije. On kaže da se kod nalaza muških skeleta nisu pronašli dokazi za to.

Archäologie - Skelett einer Frau (BITTE SPERRFRIST BEACHTEN) (picture-alliance/dpa/Stadtarchäologie Augsburg)

Pronađeni kosturi žena u Bavarskoj

Philipp Stockhammer ova nova saznanja smatra izuzetno zanimljivima. Ne samo da su žene time nesvjesno osigurale osvježenje u genetskim zalihama, već su, kako pretpostavlja ovaj znanstvenik, one time u daleka područja u koja su dolazila sa sobom donosile i jako puno znanja. Na primjer, o alatima i tehnikama za obradu metala. Jer, 84 mladih dama čije su kosture znanstvenici pronašli u nešto udaljenijim selima bavarskog dijela doline Lech sve i jedna potječu iz naseljenih područja, vjerojatno oko današnjeg Leipziga i Hallea ili iz Češke. Te regije su, pojašnjava Stockhammer, bile tada veoma razvijene na području metalurgije.

A gdje su djeca?

Put do doline Lech su žene pješice prelazile, a to je ipak dobrih 500 do 600 kilometara. No, kako znanstvenici uopće znaju odakle te žene potječu? Njihovi kutnjaci su im to otkrili. Jer, svaki čovjek u svojim prvim godinama života pohranjuje male količine stroncija u kostima i zubima. Taj kemijski element ostaje u kostima i zubima još dugo nakon njihove smrti. Čak tisućljećima poslije znanstvenici na osnovu sadržaja stroncija u zubima mogu kazati što je taj čovjek jeo i odakle on ili ona dolazi.

Ono što je, međutim, čudno je da se u spomenutoj dolini nije pronašlo djece tih žena. Pritom nije vjerojatno da te žene nisu imale djecu, navodi Stockhammer. On pretpostavlja da su djeca poslana dalje kako bi se umrežila ili širila svoje znanje. Sasvim točno se to nikad neće saznati. Ali Philipp Stockhammer je siguran da će mu pronađeni kosturi tu i tamo otkriti još koju zanimljivu tajnu.

 

Preporuka redakcije