1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Štetne navike unatoč svjesnosti o opasnosti od raka

Svjetski dan borbe protiv karcinoma obilježava se ovog utorka (4.2.). Unatoč tome što je poznato da nešto može uzrokovati karcinom ljudi često od toga ne odustaju. Kako to objašnjavaju psiholozi?

Četiri najveće ubice uopće su pušenje, alkohol, prevelika težina i manjak kretanja. To su najčešći uzroci karcinoma - dakle mogu nas koštati života. Trebali bismo ih izbjegavati kao kugu. Pa ipak, još uvijek četvrtina svih odraslih u Njemačkoj puši, više od polovine imaju prekomjernu težinu, a 9,5 miliona ljudi pije više alkohola nego što bi trebali. Zašto zapravo?

Krebs: Krebszellen unter einem Mikroskop

Stanice karcinoma gledane kroz mikroskop

"Postoji razlika između onoga što znamo i onoga što činimo. Radimo ono pri čemu imamo dobar osjećaj", kaže Franziska Geiser, rukovoditeljica Klinike za psihosomatske bolesti i psihijatriju na Univerzitetskoj klinici u Bonnu. Čovjekom ne upravlja razum, već iskustvo, kaže ona. Mi tako najčešće slušamo naše emicionalno sjećanje. To je dio mozga u kojem smo pohranili pozitivne i negativne osjećaje.

Prirodno je da statistika malo utiče na ljude

Većina ljudi se hrani onako kako su to uvijek činili njihovi roditelji. Djeca počinju pušiti jer su to vidjeli od oca i majke. Ili jer puše njihovi prijatelji. Time se želi pripadati grupi jer to daje lijep osjećaj.

"Ne poznajem nikoga ko je zapalio prvu cigaretu jer ona ima super okus. Naprotiv one imaju strašan okus. Puši se jer to čine drugi", kaže psiholog Gerd Gigerenzer sa Instituta Max-Planck u Berlinu. A Franziska Geiser dodaje: "Sada dakle imam problem: Ja pušim i postoji velika potreba za tim, a istodobno na pakovanju stoji upozorenje (o štetnosti), a postoje i studije o tome. Onda taj konflikt na neki način moram riješiti."

Potraga za protuargumentima

Informacije o tome da pušenje izaziva karcinom možemo ili potisnuti ili potražiti protuargumente, kaže Geiser. Primjerice možemo upotrijebiti argument da ionako svi moramo umrijeti ili da statistika uopće nije tačna. Tako je jedna posjetiteljica Facebook stranice Deutsche Wellea napisala: "Besmislica! Moja tetka je pušila do 100. godine i umrla je usljed staračke slabosti sa 106 godina, a da nikada nije ozbiljno bila bolesna. To je sve samo stvaranje straha!!!"

Kamera, die Tumoren detektiert

Kamera koja detektira tumor

Također je vrlo omiljeno navođenje primjera kao što je bivši njemački kancelar Helmut Schmidt. On je upravo napunio 95 godina, a pri tome je strastveni pušač koji puši jednu cigaretu za drugom. A činjenica je i sljedeće: Doduše 90 posto svih oboljelih od karcinoma pluća su bili pušači, ali samo svaki šesti pušač dobija karcinom. Rudolf Kaaks, naučnik u Njemačkom centru za istraživanje karcinoma kaže: "Ono što mi ponekad upada u oči je to da ljudi još uvijek imaju nadu da unatoč tome što puše ili imaju prekomjernu težinu da ne moraju neizostavno oboliti. To je u principu nada koja nekoga tjera na to da istodobno ne odustane od ovakvog ponašanja."

Prema mišljenju psihologa Gerda Gigenzera društvo je krivac za to da mi često svjesno štetimo našem zdravlju. On smatra da bi se već mlade ljude moralo naučiti da procijene opasnosti i stvarne rizike u životu. "Mi strahujemo često od pogrešnih stvari, znači od stvari koje nas vjerojatno neće ubiti. Uzimamo za primjer stereotip jednog člana njemačkih Zelenih koji strahuje od genetski modificiranog kukuruza jer uzrokuje karcinom, a pri tome puši jednu cigaretu za drugom. Dakle, ovdje nešto nije uredu."

Organizacije za borbu protiv karcinoma kao što je britanski Cancer Reasearch UK ne žele ljudima propisivati što trebaju raditi. One samo žele proslijediti informacije na osnovu kojih svako može donijati odluku za svoj životni stil. No psiholozi smatraju da same informacije nisu dovoljne da bi se promijenio životni stil. Za to su uvijek potrebni i osjećaji i iskustva.

Autori: Brigitte Osterath / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić