1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Štanmajerova ponovna posjeta Bliskom Istoku

Šef njemačke diplomatije po drugi put u roku par dana posjetio Bejrut i Jerusalem,bez konkretnih prijedloga i mandata uticajnog pregovaraača.Izrael ipak odgodio ofanzivu na Liban.

Da li će ofanziva Izraela stati?

Da li će ofanziva Izraela stati?

Njemački ministar inostranih poslova Frank Walter Štanmajer već od utorka se nalazi na Bliskom Istoku. Juče je nakon Bejrutu,posjetio Jerusalem, da bi danas bio u Palestinskom autonomnom području. To da je Izrael istovremeno, najavio proširenje na kopnenu ofanzivu, pa je odgodio svakako se ne može dovesti u vezu sa posjetom njemačkog šefa diplomatije.

Tako se ne postupa sa prijateljima.Tek što je Njemačku izraelski premijer Olmert nazvao»najboljim prijateljem svoje zemlje» požurio je sa odlukom o proširenju ofanzive na Liban.

Kada je njemački ministar došao razgovarati o mogućnostima političkog razriješenje krize, morao je dakle sačekati pred vratima vladina kabineta, gdje je Olmert vladom iznosio sveobuhvatni plan vojne ofanzive u Južnom Libanu.

Čak su i SAD mnogo veći prijatelj Izrela,bile vjerovatno iznenadjene ovom korakom vlade u Tel Avivu.

Time su svakako iznenada umanjene šanse za regulisanje konflikta na jugu Libana,pošto je najavljeno da bi izraelska ofanziva mogla potrajati i 340 dana:sve dok izraelske kopnene snage ne stignu do rijeke Litani i odatle protjeraju Hesbolah.

Jutros je pak,stigla iznenadjujuća vijest, kako je ofanziva ipak odgodjena,pošto se ipak diplomatiji želi dati nova šansa.

Bliski Istok uvijek donosi iznenadjenja, ponekad i pozitivna.

No,bilo bi preoptimistično ustvrditi da odgadjanje ofanzive znači i njeno definitivno obustavljanje i da je diplomatija u stanju riješiti sve probleme koji ovaj rat čini i vremenski neizvjesnim. Preoptemistično bi bilo,svakako, i ponadati se da je njemački šef diplomatije doprinio odgodi izraelske ofanzive.

Uprkos prijateljstvu izmedju Berlina i Tel Aviva, mig je došao iz Vašingtona koji je dosada bezrezervno podržavao Izrael,

ali i spoznao da takav stav nanosi nenadoknadivu političku štetu ugledu SAD u arapskom svijetu.Njemačka pritom ima sporednu ulogu. Zbog toga je odluka Štanmajera da u kratkom periodu po drugi put posjeti Bejrut i Jerusalem uistinu riskantan korak,pošto u svom prtljagu nije imao nikakvih planova i prijedloga, niti mandat ili uticaj posrednika.

Ovog puta je bilo nedovoljno ponuditi humanitarnu pomoć-.Zaraćene strane trebaju ne samo političku,nego vjerovatno i vojnu pomoć. Politički Njemačka može samo djelimično pružiti, a vojna, sudjelovanje njemačkih vojnika u okviru mogućeg mandata medjunarodnih trupa, za sada ne dolazi u obzir. Ne samo zbog njemačke prošlosti i posenog uklona prema Izraelu, nego i zbopg činjenice da bi takav jedan korak bio nepopularan i medju samim Nijemcima.

Posjeta Štanmajera je dakle potpuno promašena, da u medjuvremenu obje zaraćene strane nisu i same učinile izvjestan pomak.U Bejrutu je vlada,medju njima i ministri iz redova Hesbolaha odlučila, poslati trupe na jug zemlje,dok je Jerusalem spoznao da još uvijek nije kasno da se obustavi najavljena široka ofanziva na jug Libana. Jedan tračak nade je ponovo iskrsnuo,ali se nažalost isvakog trenutka može i ugasiti.

Peter Filip