1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Šta se prećutkuje o BND-aferi?

BND afera bi mogla da se pretvori u bumerang sa daleko većim političkim posljedicama, nego što je to bio slučaj 2013. Detalji afere moraju biti razjašnjeni pred parlamentom, komentariše njemačka štampa.

Njemački ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer iznio je svoja saznanja o saradnji njemačkih i američkih obavještajnih agencija (BND i NSA). Pred komisijom Bundestaga on je tvrdio da „nije bilo obimnije saradnje“ sa američkom tajnom službom 2008. godine, u vrijeme kada je on bio šef kancelarkinog kabineta. De Mezijer je isključio mogućnost takozvane "privredne špijunaže" za Amerikance, jer na „spornoj listi“ nema njemačkih preduzeća.

Istovremeno, njemački nedjeljni magazin „Špigel“ objavljuje nova saznanja o aferi, navodeći da je vlada u Berlinu u međuvremenu ograničila saradnju sa američkom obavještajnom agencijom NSA i da je o tome poslato zvanično obavještenje američkim partnerima.

Angela Merkel pred dilemom

„Izgleda da je ipak moralo da dođe do toga da se i kancelarka Merkel barem djelimično pobrine za rasvjetljavanje afere u koju je umiješana njemačka obavještajna agencija BND.

Ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer nakon davanja izjave pred odborom Bundestaga

Ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer nakon davanja izjave pred odborom Bundestaga

To doduše nema nikakve veze sa kritikama vicekancelara Zigmara Gabrijela. Afera sa prisluškivanjem narušila je neprikosnoveni imidž 'majke njemačke nacije', koja čini sve da zaštiti građane, preduzeća i prijatelje među šefovima drugih država“, komentariše Frankfurter rundšau. „Njemačka kancelarka bi donekle mogla da se suprotstavi narušavanju kredibiliteta, brzim i sveobuhvatnim informisanjem parlamenta, ali ne samo to: šefica vlade trebalo bi da doprinese i reformama u efektivnoj kontroli rada obavještajnih službi. Ona to može, iako izgleda da se ponovo oslanja na kratko pamćenje birača. Na njima je, doduše, da taj plan osujete.“

Frankfurter algemajne cajtung ukazuje na otežani rad vladajuće koalicije. „Socijaldemokrate, zatečene između želje za vlašću i nedostatka perspektive, i dalje demonstriraju svoje nepovjerenje. Angela Merkel je pred dilemom nakon što je na njen kabinet izvršen pritisak da objavi spisak pojmova za pretraživanje koji je BND sačinio po nalogu NSA. Da li treba narušiti njemačke interese i time saradnju sa američkim obavještajnim agencijama dovesti na tanak led? Ili ih narušiti tako što pred parlamentarnom komisijom detalji afere neće biti rasvijetljeni? Mogućnosti za manevrisanje zvaničnika poput ministra unutrašnjih poslova Tomasa de Mezijera, šefa kancelarkinog kabineta Petera Altmajera i drugih, tokom jučerašnjeg (6.5.) svjedočenja pred nadležnim parlamentarnim tijelom, došle su do krajnjih granica. Njihov kredibilitet doveden je u pitanje i prije svjedočenja, nakon što su iznijeli tvrdnje da nisu znali za sporne liste.“

Pokornost, a ne suverenost

„NSA-afera je 2013. godine jednog ministra koštala funkcije – tada je šef kancelarkinog kabineta bio Ronald Pofala. U međuvremenu je NSA-afera prerasla u BND-skandal“, primjećuje Sarbriker cajtung.

„Međutim, ovoga puta bi rasvjetljavanje afere moglo da se pretvori u bumerang sa većim političkim posljedicama. Ipak, skandal je još uvijek daleko od toga da bude razjašnjen. Parlament i istražna komisija tek su na početku zadatka.“

„Opozicija je u pravu kada dovodi u pitanje odlaganje iznošenja argumenata o aferi u prisluškivanju iz poštovanja prema američkom savezniku“, piše Lauzicer rundšau. „Ili zbog pokušaja da se prikriju propusti vladinih zvaničnika i službi. Zbog toga je važno da sve političke snage izvrše pritisak da se BND-afera rasvijetli. Jedino se transparentnošću može povratiti narušeno povjerenje.“

Noje osnabriker cajtung u pitanje dovodi „držanje zvaničnika njemačke vlade“ u rasvjetljavanju afere. „Njemačka vlada zaobilazi parlament i odbija da objavi spornu listu koju je BND dobio od američkih kolega. Navodno bi najprije Amerikanci trebalo da daju saglasnost. Suverenosti u tome nema, to prije ukazuje na pokornost. U najmanju ruku bi pred parlamentarnom komisijom moglo biti rasvijetljeno da li su njemački obaveštajci dobijali instrukcije od NSA – jer što više detalja o ovom skandalu bude bilo otkriveno, to bolje. Svijet bez špijuniranja je, u vremenima terorističkih prijetnji, nezamisliv. Ali je podjednako važna i kontrola obavještajnih službi. U protivnom bi bio prekršen zakon.“