1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Šta Putin nije rekao?

Povodom intervjua ruskog predsjednika Vladimira Putina za njemački tabloid Bild, novinar DW je razgovarao sa Karstenom Fogtom, političarom njemačke Socijaldemokratske stranke.

default

Nikolaus Blome i Kai Diekmann iz Bilda u razgovoru sa Vladimirom Putinom

Socijaldemokratski političar Karsten Fogt je od 1976. do 1988. bio poslanik Bundestaga angažovan prije svega na pitanjima spoljne politike. Bio je i dugogodišnji član Parlamentarne skupštine NATO-a od 1999. do 2010. koordinator njemačke vlade za njemačko-američku saradnju.

DW: U intervjuu za Bild ruski predsjednik Vladimir Putinje citira dosad neobjavljen razgovor njemačkog političara sa predstavnicima SSSR početkom 90-ih godina. Vaš kolega iz SPD-a Egon Bar se, prema Putinovim riječima, založio za novu uniju u srednjoj Evropi, kojoj bi pripadalli i SSSR i SAD. A navodno je bio i protiv proširenja NATO. Razgovor je to, kako kaže ruski predsjednik, od 27. februara 1990: Egon Bar i Vi na jednoj, i predstavnik CK Valentin Falin, na drugoj strani.

Karsten Fogt: Putin korektno citira taj razgovor. Tada se Egon Bar protivio ideji da ujedinjena Njemačka bude punopravni član NATO. Ja samo bio drukčijeg mišljenja i zato sam mu se suprotstavio. Zanimljivo je i ono što Putin nije pomenuo. 27. i 28. februara 1990. u Moskvi se nije razgovaralo samo sa Falinom, koji je dijelio Barovo mišljenje, već i sa sovjetskim ministrom spoljnih poslova Edvardom Ševarnadzeom, zatim članom Politbiroa zaduženim za međunarodnu politiku Aleksandrom Jakovljevim te maršalom Ahromejevim. U svim tim razgovorima, Bar je iznio svoj stav. Zanimljivo je da se nijedan od sagovornika, osim Falina, nije osvrnuo na Barovu ideju. Za mene je to bio znak da sovjetsko rukovodstvo tada nije bilo tako odlučno protiv članstva ujedinjene Njemačke u NATO.

Karsten Voigt

Karsten Voigt

SPD tada nije bila u vladi. Kakva je bila ideja tog putovanja u Moskvu?

Tada smo - kako to i priliči opoziciji - imali intenzivne kontakte sa Sovjetskim Savezom i sa SAD. Mjesec dana prije toga sam bio i u američkom Nacionalnom savjetu za bezbjednost i u Vašingtonu vodio razgovore o istim pitanjima.

Rekli ste da ste se u razgovoru sa Falinom suprotstavili Egonu Baru i da do danas smatrate da je bilo važno da se NATO proširi na Istok?

To su dvije različite teme. Ja, neposredno poslije pada Berlinskog zida (9. novembra 1989. - red.) nisam smatrao za moguće da će Sovjetski Savez da pristane na člansto ujedinjene Njemačke u NATO. To mišljenje sam imao do kraja januara 1990. A onda sam poveo mnogobrojne razgovore, sa sovjetskim i američkim predstavnicima, i došao do zaključka da je članstvo ujedinjene Njemačke u NATO moguće i da bi imalo smisla. Širenje NATO-a na istok je druga tema. Bio sam za taj koncept, doduše, sa idejom da se on sprovede uz tijesnu saradnju sa Sovjetskim Savezom i kasnije sa Rusijom.

Moskva smatra da je širanje NATO provokacija. Da li sada smatrate da je prijem Poljske i drugih zemalja Istočnog bloka bio ispravan?

Da, smatram da je to bila ispravna politika i da je doprinijela stabilnosti u Evropi. Ali, želim da naglasim i da ta politika doprinosi stabilnosti ako se istovremeno uspostavi odnos saradnje sa Rusijom. Aktuelna ruska politika otežava tu saradnju, ali to ne znači da se oko nje ne treba truditi.

Ruski predsjednik Putin stalno ponavlja da je njegova zemlja protiv monopolarnog svijeta koji predvode SAD i da Rusija želi novi svjetski poredak. Kako vi to ocjenjujete?

Ne smatram da je svijet monopolaran. SAD su danas, mnogo više neko u ranijim decenijama, upućene na partnere. Problem za Rusiju je to što većina njenih evropskih susjeda, prije svega njeni mali zapadni susjedi, danas zbog brige i straha od ruske politike traže utočište u EU, NATO i SAD. Njihova potreba da ih Zapad štiti nije rezultat neke američke zavjere usmjerene protiv Rusije. Njihova težnja ka Zapadu je prije svega reakcija na rusku politiku. Razumljive brige ruskih zapadnih a naših istočnih susjeda opterećuju i našu politiku prema Rusiji.

Smatrate li da je najniža tačka u njemačko-ruskim odnosima prevaziđena?

Tome uvijek mogu da se nadam, ali... nisam još siguran da je tako. Postoji određena stablizacija, ali i više problema koji i dalje nisu riješeni: tako je, na primjer, sa Istočnom Ukrajinom. Putin u intervjuu za Bild tvrdi da tamošnji problemi do sada nisu riješeni zato što Ukrajina nije ispunila sve uslove iz Minska. Ja, se, međutim, slažem sa njemačkom vladom koja uzroke teškoća vidi prije svega u redovima separatista. Lično smatram da nije prihvatljivo to što Ukrajina još nema mogućnost da kontroliše svoju granicu sa Rusijom i u svim dijelovima Istočne Ukrajine. Ako Rusija priznaje Ukrajinu kao suverenu državu, onda Rusija mora i da se bezuslovno angažuje za pravo te države da kontroliše svoje granice prema Rusiji.

Preporuka redakcije