1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Šta mogu, a šta ne mogu sankcije

Sankcije su popularan način pritiska na države, bez vojne akcije. Ali, kazne su često neefikasne i mogu da imaju katastrofalne posljedice po stanovništvo.

default

Nordk

Reakcija Evropske unije na treću nuklearnu probu u Sjevernoj Koreji došla je brzo. Prošle sedmice, ministri inostranih poslova EU su se složili da pooštre sankcije protiv te zemlje. Zabranjena je isporuka određenih komponenti koje se mogu koristiti za proizvodnju raketa. I u finansijskom sektoru planirane su obuhvatnije sankcije.

Nordkorea Kim Jong Un Statue Pjöngjang

Vođstvo Sjeverne Koreje malo je impresionirano sankcijama

EU nije jedina koja sankcioniše nuklearni program Sjeverne Koreje. Sankcije Ujedinjenih nacija uslijedile su poslije prve nuklearne probe 2006. i posljednji put su pooštrene 2009. Ali Sjeverna Koreja je time izgleda malo impresionirana i nastavlja svoj nuklearni program. Majkl Brzoska, šef Instituta za istraživanje mira i bezbjednosnu politiku na Univerzitetu u Hamburgu, uvjeren je da će dalje pooštravanje sankcija protiv Severne Koreje imati „malo uticaja“.

Nema jedinstvenog scenarija prijetnje

Slučaj Sjeverne Koreje pokazuje da sankcije nisu baš uvijek efikasne. Jedan od razloga je to što međunarodna zajednica često ne uspijeva da izgradi jednistveni scenario pretnje. Tako susjedna Kina i dalje podržava režim u Pjongjangu - uprkos sankcijama. „To naravno smanjuje efikasnost sankcija“, kaže je Kristijan fon Zost sa Lajbnic instituta za Globalne i regionalne studije u Hamburgu. „Pokazalo se da su sankcije najefikasnije kada su podržane od strane najbližih partnera i susjeda.“

Kurzstreckenraketen Iran Test 2012

Sankcije protiv Irana na snazi su od 2006.



Isto važi i za Iran. Zemlja je osumnjičena da pod maskom civilnog nuklearnog programa želi da dođe do nuklearne bombe. U cilju spriječavanja Irana da vrši obogaćivanje uranijuma, Savjet bezbjednosti UN nametnuo je 2006. sankcije i intenzivirao ih 2007. i 2010. EU i SAD su bile za još oštrije sankcije, ali Rusija i Kina to odbacile.

Mač sa dvije oštrice

Što je šira globalna podrška sankcijama, veća je i vjerovatnoća da će one imati uspjeha. Ujedinjene nacije osudile su još 1950. politiku aparthejda u Južnoafričkoj Reublici. Sedamdesetih, pritisak na zemlju je porastao: mnoge zemlje bojkotovale su sve oblike kulturne razmjene sa Južnoafričkom Republikom ili nisu davale vize građanima Južnoafričke Republike. Osamdesetih godina južnoafrička ekonomija trpjela je zbog trgovinskih sankcija Evrope i SAD. Tako je međunarodni pritisak doprinjeo tome da se režim aparthejda konačno i raspadne.
Sankcije mogu i da ojačaju režim. Posebno u autoritarnim zemljama bez slobodnih medija, režim optužuje sankcije za sve ekonomske probleme, zbog čega se onda narod stavi na stranu moćnika. „To se u nauci zove  - mentalitet opsade - svi zajedno protiv zajedničkog neprijatelja ili percipiranog kao takvog“, kaže politički analitičar Kristijan fon Zost. „To stvara upravo suprotan efekat od željenog, umjesto rastućeg otpora režimu, on dobija sve veću podršku.“

Posljedice kao što su rat

Sankcije stoje na sredini između pukih riječi i vojnih mjera. Za stanovništvo međutim, posljedice sankcija mogu da budu dramatične - kao rat. Procjenjuje se da je tokom sankcija UN protiv Iraka od 1990. do 2003. i do 1,5 miliona djece umrlo od gladi i bolesti. Irski diplomata pri UN Denis Helidej trgovinski embargo protiv Iraka u jednom govoru je čak nazvao genocidom. Takve drastične sankcije sada se praktično više na nameću, kaže Kristijan fon Zost. „Danas postoje ciljane sankcije koje se odnose na konkretne aktere, vladajuću elitu, kao što je na primjer zamrzavanje računa ili zabrana ulaska u zemlju.“
Ciljane sankcije mogu se bolje dozirati. To omogućava da se kazna i s njom povezani pritisak, postepeno povećavaju.

Autori: Christoph Ricking/Diana Roščić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić